Znate onaj osjecaj sto misli prije spavanja…
Kasno doduse nekima i rano 02:30, trebam se probuditi u pola 7 a nikako da zaspim…
Hajd makar sam u horizontali tako da po nekoj logici odmaram fizicki samo misli mi ne daju mira.
Maloprije sam napisala sve stvar sto moram zapamtiti, a sto mi se vrte po glavi da ih ne zaboravim ujutru…jer kao da gledam da ce biti trka frka 🙂 kao svako jutro…
To je taj zivot…ev sad mi naumpalo kako nisam pokusala nabaviti karte za *jedan* koncert…jos sam prije par mjeseci procitala da ce po prvi put gostovati u Stockholmu..kao da gledam sigurno je rasprodan…
Naumpadne mi pjesma Materialgirl…Bila je popularna nekad davno kad sam studirala tehnologiju materijala…materialgirl se pustala za nas par cura u razredu..:)
Sad kad je cujem sjetim se studentskih dana i kako je fino bilo…nema se ali se ipak ima…iako se jedva kraj s krajom sastavljalo ipak je bilo nice..cijeli zivot preda se…vizije, ocekicanja, planovi za buducnost…
A sad….
Nikad dosta…postignes jedno i vec gledas kako ces drugo…postavis odredjen cilj, odradis…idalje nije to to…kratko zadovoljstvo i opet trazis jos…hoces vise…brze…nema limita…dokle?
Pa i ima se..ko god ima krov nad glavom ipak “ima”…drugo je prosijacima koji ovise o tome sta ce mu ko dati…i koji su pola Stockholma okupirali otkad su pustile granice EU…tacno mi zao bude kad vidim koliko ih je i da zive tako po ulicama…a narodu to smeta…niko nece da gleda bijedu…
Jos jednom….pa i ima se ali idalje se nema…something is missing…isto kao kad rijesavas puzzle i trudis se da ga sastavis i kad si ga skroz rijesio fali taj jedan puzzle…there is always this puzzle missing…Hajd ovaj put sam ga ipak nasla…. tako da se moze reci da mi je srce ipak na mjestu i trebala bih moci mirne dushe da spavam…opet je sve kako treba ako nista sad za sad je fine…a sutra opet u nove pobjede 🙂
laku noc 🙂