Da li ste ikad imali onaj osjecaj kao da se nalazite negdje izmedju dvije dimenzije tj. dva svijeta..?
Ja vec duzi period taj osjecaj imam, nigdje a istovremeno me svugdje. Imam osjecaj da se moj zivot svakim danom sve vise i vise ubrzava, vrijeme brze i brze ide a nekad kad stanem i pogledam sta ljudi oko mene rade dobijem osjecaj da svakim danom sve sporiji, umorniji i usporeniji postaju.
Cesto se zadesim u situaciji gdje samu sebe uhvatim na djelu, tj. ne slusam sta mi druga osoba prica, nije ono da ne slusam sto nemam fokusa, nego jednostavno nemam vremena da poslusam neciju misao do kraja. Presporo prica, presporo razmislja, glupost prica ili vec unaprijed znam sta ce reci. Uhvati me nervoza cim osjetim da me razgovor ili druzenje neko vodi u negativu ili oduzima vrijeme i energiju. Prije sam u tim situacijama ostajala a sad iste milisekunde zbrisem i radim nesto sto pozitivnije djeluje.
Pocela sam jako cijeniti svoje vrijeme, svoj ostatak zivota. Zivjela sam jako dugo u zabludi i malo kome vjerujem, cak su i srodne duse upitne, obecanja malo znace, a ne kamol rijec.
“Najvecu gresku sto mozete uciniti je da pustite ljude da se nalaze u vasem zivotu duze nego sto zasluzuju…”
Ne zelim vise ni sekundu da gubim u ljude i stvar koje me ne cine zadovoljnom i sretnom. Zivot se za cas okrene 360 stepeni. Zdravi postanu bolesni, dragi postanu zlobni, osobe od kojih neocekujes takvo ponasanje, odjednom pokazu novo lice. Upitam se cesto, sta je dosad bilo stvarno a sta nije…
Sad pokusavam da uzivam u random upoznavanja, poznanstva koja ne oduzimaju energiju i koja me vode u tacan smjer. Ovaj put zelim da vidim kako se stvar razvijaju kad pratim san ALI bez da dopustim da mi ga iko unisti prije nego sto ga ostvarim…