I tako razmisljam kako provodim svoje “slobodne dane”..
Odlucila ustvari dosla sam u situaciju da se moram sebi posvetiti…izgleda da svak kad tad uleti u taj ZID…
Umor, iritacija, tijelo otkazuje, ustvari ne otkazuje nego jednostavno jedna po jedna stvar se kvari i nakraju imas odjednom par stvari sto te bole a ne mozes rijesiti za dan..a nema ni lijeka za tu bol nego treba izgleda neka operacija/terapija/rehabilitacija neki dugi odmor ili slicno jos to samo uklopiti u svakodnevnicu…
Prije ljeta sam kontala ma samo jos malo trebam izdrzati pa kad odem na odmor sve ce se vratiti u normalu…
Odem na odmor, ne znam odmarati nego idalje nastavljam po svom…poslije odmora treba da si odmoran i da si fit for fight i da krenes u nove pobjede…ili mozes isto tako kao u mom slucaju da ides na bolovanje…
Ili mozes i na odmoru da se nakanis da nakraju odes kod doktora i zavrsis na infuziju i s nekakvim pjeskom u bubrezima…antibioticima etc…
I onda mi nije jasno, kako se moze u gorem stanju biti poslije jednog odmora?
Lako, kad na odmoru ustvari rijesavas sve ostale stvar sto si ostavio za odmora, i kad odes na odmor, i kad vise ne znas ni sta je biti na pravom odmoru, nego te hvata stres kad se nista ne desava…i ako imas jedan dan da nije efikasan i da nisi nista zaradio…onda skontas da mozda i imas neki poremecaj…:P
Na moru se nalazis, sjedis na plazi, i gledas kako da uradis koji trade da zaradis jos koju paru, jer je gubljenje vremena da se samo lezi tamo pola dana bez ikakve zarade…nema smisla…kakva je svrha tih svih ljudi sto se samo pecu po plazi ili sto kafenisu po cijeli odmor…nema svrhe..
Hajd sve u svemu sad sam odlucila da idem na te neke terapije, pa eto vidjecemo kako ce i to izgledati.
Juce sam jako neobican potez uradila, legla sam spavati u 2254 i spavala 7,5h!
Wow..osjeca se nekako not me….Osjecalo se jako cudno, kao da sam prespavala jednu trecinu dana…a da sam se nesto odmornija osjecala nego kad spavam do 4h? Pa i ne znam da sam….
Al hajd mozda se sta desi u tijelu da se stabilizuje ako dobije malo sna i da dobije priliku da se regenerira…:)
Ja sam zbunjena na neki nacin…ok je spavati 7,5 h kad se regeneriras, ali da razumijem ljude koji spavaju tako svaku noc to NE….jer ko jos ima vremena toliko spavati? Ok je to kad si na odmoru, ili kad si na bolovanju…ali inace? Moras definitivno imati mozak na pasu i da te bas nista ne brine ili zanima…jednostavno ili si toliko zadovoljan s zivotom, ili ne vidis da mozes ista bolje tako da si se s tim pomirio i tako iz dana u dan…?? Ne znam vala..na to pitanje mi mozda neko drugi moze odgovoriti…
Jedan od mojih defekata je sto nisam nikad zadovoljna i sto nijedan uspjeh nije taj pravi USPJEH…svako zadovoljstvo traje oko 5 min do max par sati i onda opet sve po starom, ide se dalje…nesto fali…uvijek taj neki sastavni dio fali…
Pocela sam opet da radim te male stvar koje cine insana zadovoljnim i koje se ustvari ne stizu u istoj mjeri raditi kad si po cijeli dan na poslu:
– Jutros sam napravila kiflice za dorucak…ima li sta bolje od friskih toplih kifli?? Aj dont zink zooo 🙂
– Poslije toga sam sjela na biciklo (drugi dan za redom) pa se vozila kroz Haga park…jako lijep osjecaj slobode, vozis se pored jezera u prelijepoj prirodi i uzivas u friskom vazduhu dok se ostali tare na svojim radnim mjestima :))) Kod sestre me cekao rucak i zatim sam nazad vozila…et taman 10 km voznje biciklom po 6C…za pocetak dobro…
– Poslije vrtica sam vodila djecu na palacinke kod tetke….i jako su zadovoljni sto su se tamo mogli igrati s svojom rodicom :))
– Narucila sam sebi putovanje 🙂
– Prijavila se za jedan ispit…
– Kupila sam danas jos Precise biometrics dionica…ok ovo mozda nije toliko potreban potez bio, jer sam prije 2 sedmice rekla da cu skroz smanjiti taj tz.stres dionica….al hajd morala sam malo 🙂 Smijesno bi ipak bilo da jedan pusac prestane pusiti odjednom, jer kako znam obicno izdrze jedan kratak period i onda nadju sebi sto razloga zasto ustvari nema smisla da ne puse pogotovo kad onda jos vise stress osjecaju..tako mogu i ja…bolje je polagano smanjivati sve sto trazi puno energije i postepeno sve rijesavati…nego naglo i iznenada 🙂
To be continued…a dotad…:)
nema ništa od postepenog prestajanja, to ti je 100% dokazano….nego odlučiš i prestaneš, izdržiš krize i na kraju uspiješ, a za to ti je potreban jak karakter i jaka volja, ništa više, nikakva pomagala…
št aja znam, meni u mnogočemu takav život nema smisla, to trčanje za kratkotrajnim užicima na ovom svijetu, ..koliko god da trčiš za ovim svijetom on ti uvijek izmiče i korak je ispred tebe, kao da pokušavaš uhvatiti svoju sijenku….ovo ne znači odrucanje od imetka i sl. , da imetak ali ne po svaku cijenu i na uštrb drugih vrjednijih stvari…
ne bi da te tušim ovdje sa vjerskim stvarima, ali bez ikakvih floskula, fakat kad insan spozna Istinu, kada shvati da postoji Biće kojem će se vratiti, tek onda sve legne na svoje mjesto…
ugl. daj Bože da ti ne “pukneš” od tolike trke za dunjalukom 😀
ps. za taj pijesak i to, samo što više tečnosti piti da se to prazni stalno, tj. da što više piškiš, da se ne zadržava u tebi, imao sam kamenac i pjesak pa tako znam et’
Meni nije normalno da neko spava samo 4 sata dnevno!!!
Eto sama si rekla da uspjeh te drzi kratko vrijeme, i da ti fali uvijek nesto.
Kako ne znas da odmaras i uzivas, pa i majka si 🙂 i sestra i kcerka a potom i supruga 🙂
Ne zelim zivot koji bih provela u trci za parama i uspjehom, nema mi to smisla :/
Kiflice, rucak kod sestre, voznja biciklom, to je vec mnogo bolje i prirodnije. Za mene.
ti me podsjecas na…mene??
Kako su uspjela odspavati 7.5 sati u komadu? Reci mi tajnu, jer meni ni leksilijum ni melatonin ni mirisne svijeće ni muzika ni masaža ni ne znam ti šta ne priušte san duži od par sati. 🙁
Razumijem te u potpunosti što se tiče ostalih stvari, sreća, radost traju sat dva ali uvijek nešto kopka da idem dalje, fali mi nešto za kompletnu sreću. 🙂 Super post.