Hodam po gradu i ugledam upravo ovo! Sjetim se kako sam prije par godina, bolje reci 2006, prvi put vidjela vrtic za pse. Tad sam kontala, koliko su svedi pretjerali u svemu. Doslo je vrijeme u covjecanstvu gdje se vise brine o zivotinjama nego o djeci. Natalitet pada a kucnih ljubimaca sve vise….
Pitala sam se ko jos zeli da radi tu? Plata (ne vjerujem barem) da je nesto visoka, i zamislila sam odmah scenu da JA taj posao radim :))) Bilo bi jako zanimljivo vidjeti sve face ljudi kad odes u inostranstvo i kad te upitaju gdje radis a ti im mrtav-hladan odgovoris -dadilja sam u jednom vrticu, ali ne bilo kojem vrticu nego vrticu za pse…:) Samo u Bosni bih dobila sto nekih komentara :)))
Uglavnom tad 2006. mi je bilo nekako zao tih dadilja koje su “prisiljene” da takav posao rade. A sad…9 godina kasnije sam skroz drugog misljenja…Dadilje su na svom poslu najvise u prirodi, setaju i ne sljakaju (nije bas da moraju nositi te pse), ne trebaju ni dresirati pse jer su vecina vec dobro izdresirana, ne moraju se sa radnim kolegama bociti i slusati trac, kukanje ili dozivljavati mobing na poslu. Jedino sto moraju je slusati lajanje i kupiti kaku (da izvinete) cak ni hranu ne trebaju da prave jer se kupovna hrana za pse sa svim vrstama vitamina smatra najbolja :)) Ne nose nikakve probleme sa posla kuci sto znaci manje glavobolje i stresa. Tako da je manji rizik za srcane bolesti i sve ostale bolesti cak sto vise jer upravo je taj stres glavni krivac za vecinu bolesti….Ispostavlja se da je skoro sve pozitiva…Sad cak zvuci kao najbolji, najzdraviji mozda cak i najbezbrizniji posao na svijetu….
Steta sto imam strah od pasa…;)
Ma nije baš taj posao za svakog. 🙂
Psi su zakon, bar moj. 🙂
Jedno samo znam, kome ova moja čuperda neće da priđe ne prilazim ni ja. 🙂 Znam da je pogan od insana.
A nije đaba rečeno:
Ljudi koje ne vole pse i ostale životinje , ne mogu voljeti ni sebe a kamo li one oko sebe. I to je fakat tačno. Jednostavno im fali nešto u glavi a i u srcu. 🙂