Ljudi se cesto pitaju zasto su bez volje, zasto su nesretni, kako nemaju energije, zasto debljaju/mrsave, upadaju u depresiju ili osjecaju se iscrpljeno.
Zasto partner nije zainteresovan tj primjete da nije vise atrahiran ili zasto oni vise nisu atrahirani od partnera, zasto gube interes etc.
Ja mislim da su u vecini slucaja tolike razlike u zivotnom stilu da kad bih bio objektivan i stao sa strane i malo bolje pogledao tu “zajednicu” da bih vidjeo da malo sta zajednickog tu ima i da je vece cudo da ste idalje zajedno nego da se razidjete.
To je pogotovo primjetno u zajednicama gdje je jedan od partnera tako reci “uspjesan”, ima karijeru, zaradjuje, napreduje, postavlja ciljeve koje ispunjava a dok je drugi malo vise “neuspjesan” i nema neki veci definisani ciljeva nego fakticki zivi manje vise iz dana u dan i ne trazi previse od zivota, nego je zadovoljan s svojim zivotom sto ustvari u mnogo slucaja i ima zahvaljujuci svom partneru.
Prije 10 godina sam radila za firmu Southfork the Company koja je pod Cobragroup of companies bila. Ko god je bio zaposljen tu je isao Trainee Management, plata je bila 100% bazirana na proviziju a vrsta prodaje direct sales. Taj posao je bio jako zanimljiv a istovremeno i jako iscrpljujuci. Atmosfera na tom poslu se skroz razlikuje od bilo koje firme gdje sam ikad radila. Na dnevnoj bazi su ljudi dobivali otkaz jer nisu bili tacnog “kalibra” da bi mogli postati manager, ko nije imao rezultate = nije prodavao, bez prodaje = nema plate, i tu ne trebas biti neki “rocket scientist” da skontas da manager od tebe nista nema a nit ti imas sta od toga sto ces zaraditi 0. Jedna nula ne placa racune.
Bavili smo se s najtezom vrstom prodaje, a za jako male pare (jer nam je manager vecinu uzimao), radili smo 10-14 h dnevno 6 dana sedmicno od kojih je bilo 9 h na terenu. Malo je reci da mi je ostao taj posao u sjecanju, i dobrom i losem ali najvise kao jedna jako vazna zivotna skola, koju sigurno ne bih mogla nigdje dobiti ni da sam pare nekom ponudila da mi je da….Na poslu se jako primjetno znalo po mentalitetu ko ima potencijal da bude uspjesan a ko ne…
Razlika izmedju uspjesni i neuspjesni ljudi je sto vjeruju u svoje odluke i u svoje sposobnosti, uz vodu rade i kad nemaju nikakve podrske oni su toliko samouvjereni da se sami motivisu i ne odustaju iako imaju sto prepreka, dok god ne dodu do cilja.
Uspjesni ljudi su vecinom jako energicni i imaju ekstremnu volju i zelju za napredak. Imaju ne samo jedan nego X ciljeva, rijesenja i planova za buducnost.
Mislite li da je Madonna ili neka druga poznata licnost, imala podrsku od svoje familije, prijatelja ili da je financijski bila potkovana i da su je svi uvijek ohrabljivali dok nije postala zvijezda? I don´t think so…
Mislite li da je iko vjerovao Ingvaru Kampradu da ce postati multimiljarder kad je zapoceo svoju tad malu firmu IKEA..
I to je to sto mene kod takvih ljudi fascinira 🙂
Uspjesnim ljudima nije bitno sta ce ko reci i misliti, i ne trude se da se uklope u neki standard.
Uspjesni ljudi ne dozvoljavaju da im neko oduzima energiju godinama nego se brzo rijesavaju sve sto im ne daje energiju.
Uspjesni ljudi ne vjeruju da im je sudjeno da budu nesretni i ne prihvataju neuspjeh bilo to u vezi, karijeri ili bilo cemu drugom. To ih i cini uspjesnim i zadovoljnim.
Dok ostali prosjecni ljudi vjeruju u to da im je tako sudjeno i da rijesenja nema, uspjesni ljudi uzmu konce u svoje ruke i dokazu da se sve moze kad se hoce i zeli.
They don´t wait for things to happen, they make it happen!
Drugi put umjesto da se trudite da nekom osporavate uspjeh, tj da nekom pametujete kako treba da vise spava, da manje radi, da sebe cuva etc.
Onda se prvo upitajte koliko VI energije toj osobi dajete s tim sto to govorite?
I pitajte se koji je razlog sto je toj osobi stalo da to sve radi i da uspje u tome?
Da li bi toj osobi bilo to sve potrebno da je zadovoljna?
Da li bih ta osoba to sve trebala raditi da se i vi isto puno trudite kao i on/ona?
Da li bih trebalo toj osobi to nesto ekstra koje je uzbudjuje da ste vi dovoljni?
Cisto sumnjam da bi kod Madonne uspjeo neko ko ima deblju konstrukciju tijela, sto nema nikakvih zivotnih ciljeva, sto nema neke poslovne karijere i sto nema nekih specijalni planova za buducnost? Koliko bi jedna osoba poput toga zadovoljavala Madonnu i koliko bi ta osoba bila pozitivna u tom smislu da joj pomaze za njenu karijeru i za njen imidz?
Kratko receno ta osoba bi bila ZADOVOLJNA dok bi Madonnu kao partnera izludjivala i unistila…ne samo nju nego i njenu karijeru i njenu energiju nego mozda cak i njenu volju za zivotom…
Drugi put se upitaj kojem ti fahu pripadas i koja je tvoja svrha bilo to sa komentarima ili ne podrzavanjem…
Podrzavanje nije podrzati kad vec neko uspje ili dokaze se dobar u necemu, podrzavanje je kad das vjetra u krilima i da inspirises osobu da cak i kad ne zna nesto da je lahkocom rijesi i dobije jos par ideja i po zelji da se jos motivise za dalji rad…ujedno naravno i da SAM isto necemu doprinosis, jer sta vrijedi nekog samo podrzavati dok se taj neko unisti od rada?
U svemu treba balans, a kad nema balansa…onda je disbalans koji se uvijek negdje lomi..
Lako je kititi se s tudjim perijem ALI ko si ti?? Koji si TI faktor??
Ja sam negativac. Uvijek sam “realna” i pokopam ljudima sve snove….:/ i onda mi poslije bude zao… priznajem…