Najbolji poklon na svijetu

Jedan od najboljih poklona na svijetu je to sto vam olaksava svakodnevnicu i koja pruza vise slobodnog vremena, doduse to slobodno vrijeme vam ustvari omogucava da budete jos efikasniji i da stizete jos vise uraditi nego sto bi bez ove “sprave”…Za mene licno je ovo jedan “must have” i smatram da svaki dom koji to sebi moze priustiti treba da posjeduje…:)

Ja vec zadnje skoro 3 godine koristim “iRobot” usisivac 🙂 IRobot  obavlja naporno usisavanje umjesto mene, naravno da se mora kad kad i s obicnim usisivacem preci ali za aktivne ljude koje traze nacine kako da sebi stvore sto vise vremena ovo je odlican izum.
IRobot mozete namjestiti da vam automatski cisti do 7 puta sedmicno ili automatski kad god pozelite. Sam se puni i cisti temeljito sve vrste podova i tepiha 🙂 Jedina mu je mana da ako imate deblji tepih ili duzu dlaku da ce preskociti taj dio, ili da ce vam “stesati” tepih. Imam prijatelje koji su imali “kravlji” tepih u svom stanu i kako je iRobot cistio sve je kraca dlaka postajala…al boze moj, i to se sve izmjeniti moze, samo kicmu ne 😀

Najbolje od svega je sto se sam vrati i puni, kad osjeti da je pri kraju baterija ili ako je zavrsio s ciscenjem on se vrati u punjac i tu se puni do sljedeceg ciscenja…I sva ona mjesta gdje se ne zeli zavlaciti i usisavati, kao naprimjer ispod kreveta, tu je odlican. Samo zatvoris vrata i pustis ga da cisti dok vi nesto drugo radite. Da sam znala da je tako mal, ne bih kupovala extra duge noge na krevetu, mislila sam da ako budem imala one nize da nece stati…ali prosao bi i da sam uzela standardne 🙂

Definitivno jedan od dosadniji ali medju najkorisniji poklona sto sam ja ikad dobila 🙂
Mozda sam s ovim postom makar nekom dala neku ideju za poklon ili novi “zivotni” cilj. Ako ne znate za sta stediti pare, pa et nek vam ovo bude motivacija. Mozda nemate dovoljan razlog da ostavite cigare, a kicma i ruke vas bole na sami pomisao da usisavate…Problem je lakorijesiv, ostavite cigare i po nekoj mojoj racunici ustedit cete za ovaj usisivac u roku pola godine…moj jedan dobri prijatelj bi ga za sedmicu ustedio haha….:)

Gledajmo to kao jednu Win-win situaciju, te sto je manji rizik za rak pluca, te sto ce vas manje kicma i ruke boliti, te sto samim tim ce te na duge staze smanjiti troskove za doktora. Wow, nije vise 2 in 1 nego faktickih dobijete 3 in 1 😀 a da dodam jos da ce vam stan/kuca cistija biti…to fakticki dode kao “hole in one” ;)))

Et to bi bilo to…sad vjerujem da cu s ovim postom poboljsati prodaju iRobotu (steta samo sto ga ja licno ne prodajem) :p

Ali kad je nesto dobro, moram pohvaliti…Vidis da mi nije mog iRobota ne bih ni stigla ovaj post napisati a ovako sam i post napisala i usisala kuhinju i dnevni boravak 😉 Vrijednije od mene nema….to je jedno sto je sigurno…ko ce me pohvaliti ako ja sama sebe necu hahaha

Ko je krivac?!

Danas bas razmisljam o tome kako se uvijek misli da je uvijek neko ili nesto krivac. Bilo to krivac za zivot sto je ispao kakav i jeste, ili za karijeru sto nisi uspjeo u poslu, ili sto nisi sretan i zadovoljan…
Najlakse je traziti krivca i svaliti sve na nesto opipljivo…sad ne znam koliko me ko ovdje razumije, ali su mi to misli koje lete kroz mozak..

Ko je kriv za moj nezdravi zivotni stil zivota?
Ko je kriv sto me boli ruka, peta, vrat, glava…u name it?
Ko je kriv za moje nezadovoljstvo?
Ko je kriv za moju nesanicu?
Ko je kriv za moj neuspjeh?
Ko je kriv sto nisam napredovala u poslu?
Ko je kriv sto nisam za ljubav svog zivota vjencana?
Ko je kriv sto nemam tih X djece koje sam htjela da imam?
Ko je kriv sto nisam nikad putovala oko svijeta?
Ko je kriv sto se ne sjecam sta me cini sretnim?
Ko je kriv sto zivim tu gdje zivim?
Ko je kriv sto ne radim to sto zelim?
Ko je kriv sto nemam motivacije za trening?
Ko je kriv, pa ko je kriv??

Pitanja moze biti hrpa, mozes sebi milion pitanja postaviti, ali su ta pitanja skroz bezvrijedna, jer mi svi trazimo neki excuse, mislimo da ce nam biti bolje ako bude postojao neki krivac svemu….Ali ja mislim da krivac ne postoji…
Svak je odgovoran za svoj zivot i za svoje pojedinacke zivotne odluke…Samo u jednom danu se napravi hiljadu odluka, bez da se razmislja o tome aktivno. Od toga kad se ujutru probudis, razmisljas hoces li se odmah probuditi ili da li da jos 5 min snooze, ili razmisljas sta ces jesti za dorucak, ako ces stici jesti. Ako ces s jednim ili drugim vozom na posao. Da li da obuces jednu jaknu ili onu malo topliju. Da li ces stici odvesti djecu u vrtic na vrijeme ili ce poceti belaj praviti prije odlaska tako da ces kasniti na posao jer neces stici na taj voz koji je potreban da uhvatis da ne bih kasnio…Kad treba da spremas hranu opet se moras odluciti, sta da pravis, da li imas sve ili mozda moras odluciti da posaljes nekog u prodavnicu ili da sam odes u nabavku namirnica….znaci sve su to odluke…
Da li da upises dijete da trenira taekwon-do ili ples. Da li da ide muzicku akademiju ili da ih pustis da budu djeca i da budu bez obaveza…koliko im dopustiti da gledaju ipad i crtane filmove…sve je rijec odluka….
Da li da jedu jednom sedmicno bombone ili da ih pustis da piju sok i jedu slatko kad im je ceif…

To je zivot…

Ja se divim ljudima koji imaju pozitivan duh i koji sebi postave ciljeve i ostvarivaju svoje zelje iako imaju sve protiv sebe. Uvijek mi naumpadne jedan plivac koji je trebao ici s drustvom da kampuje, roditelju su bili protiv da ide a on je htjeo da ide i tako da su ga nakraju ipak pustili. U jednom momentu kad je prelazio prugu se nesto desilo, jedino cega se sjeca je da je dobio jedan neugodan osjecaj cak mislim da je spomenuo da misli da su ga neki momci ganjali, i u drugom momentu je probudio se u bolnici, ostao je bez jedne ruke i obe nogu…. Nikad se nije saznalo koji su to momci bili tj ako ga je iko ganjao, ali za sad se misli da je on trcao i da je zapeo na sinu i pao i da ga je zatim voz udario…

Pokusala sam zamisliti tu nocnu moru. Od toga da imas curu i da si pokretan istreniran, da u drugom momentu se probudis bez ruke i nogu i da ti pricaju kako si nesto strasno dozivio…Prije par godina  sam gledala jedan program o njemu i divim se njegovim stavom…Momak je vratio se plivanju….cura ga je kratko nakon tog incidenta ostavila, nasao je novu curu (iako ga ne znam nekako mi je bilo drago radi njega), osvojio je par medalja u plivanju pricao je o paraolimpics i dijelovao je jako pozitivnog duha nekako mi je dijelovalo kao da voli zivot i da je jako zadovoljan!? Tako je pozitivan da se pitam koliko psiholoski sesija je imao da taj mentalitet ima, ili jednostavno je mozda takav uvijek i bio? Najvjerovatnije mu je najvise njegov plivacki mentalitet pomogao, sto je se aktivno bavio i jako istreniran bio prije te nesrece…

Momak je odlucio da preuzme kontrolu svog zivota, da prozivi i ucini najbolje sto moze, a ne da energiju ulaze u to kako je sve ne fer prema njemu, i da trazi krivca sto je on takvu nesrecu imao i sto mu je tako se sve dogodilo…sto nema iste predispozicije za uspjeh kao sto je nekad imao…i sto ostali vrsnjaci idalje imaju…Vjerujem da roditelji osjecaju jako veliku krivicu jer ipak su ga pustili na to kampovanje iako su iz prve bili protiv da ide…ali eto opet ja o krivcu…a rekla sam da je ne bitan krivac…Cinjenice su te koje se racunaju…

 

Life is not always fair…

Sta se moze izvuci od svega?
Mozda da se:

  • Pokusa raditi to sto te cini sretnim i zadovoljnim…
  • Radi i zivi kako sam zelis, a ne kako ostali i kako okolina ocekuje…
  • Bolje probuditi se danas a ne za 20 godina i tad traziti krivca sto nisi zivio i radio kako si zelio…
  • Postavi sebi ciljeve, i sjeti se svega sto te cini zadovoljnim…bilo to samo uzeti “kafu to go” i setati ulicom…
  • Iskoristi svaku situaciju za smijeh…druzi sa ljudima koji ti daju energiju i osmjeh na licu…
  • Prestane kukati i imati samosazaljenje…
  • Treniraj, jer ako nista se luci jedan specificni protein u mozgu koji je potreban, bolje se spava, bolje se pamti i bolje samopouzdanje ti daje a smanjuje anhedoniju…Zasad to nek bude to…Post je duzeg a mozda ne najpozitivnijeg karaktera 🙂 ali who cares…

CARPE DIEM..:) Zivot ne ide u reprizu…:)

Rubikova kocka 2x2x2

Danas je jedan prilicno dobar dan…samim tim sto sam uspjela ovu rubikovu kocku da napokon rijesim odmah sam dobila osjecaj zadovoljstva na par sekundi 🙂 Jos kad bih mogla skontati sistem ovih algoritama, da u svakoj kombinaciju brze rijesavam znala bih makar da mi se mozdane celije koliko toliko obnavljaju…ko zna mozda mi se vrati fokus i koncentracija uskoro..:p

Napisala sam “prilicno dobar dan”….bio je doduse jako dobar….sve dok nisam ovaj snimak vidjela hihi..:p

Turbulentan dan na berzi…

Juce je jako zanimljiv dan bio…:) Imam osjecaj da svak ceka sta ce biti sutra jer izlazi privremeni izvjestaj Fingerprint Cardsa (FING B) 🙂
Danas su pale 5% tako da ne znam ni da li bih ih zadrzala do izjestaja..
Nesto po forumima citam i pisu da FING B i Precise Biometrics (PREC) imaju “Cup and Handle” formaciju…i misle da ce PREC se dici do 12 SEK a FING B do 800 SEK po dionici…

Cup_and_Handle

Trenutno su :
Fingerprint Cards 455,5 SEK
Precise Biometrics 7,75 SEK

Zivi bili pa vidjeli, mozda neko ko je ekonom ili vidovit moze bolje da analizira :)))

Uostalom imam jos jedne koje sam u 3 navrata kupovala juce i jako su zanimljive…Interfox Resources (IFOX), trenutno su na 5,95 SEK…:) ko zna mozda jednog dana da mi otplate sve kredite ili me u jos vece uglave 😉

Nekad…

Nekad i vise od decenije treba proci da se skupi tolika hrabrost i isprica nesto…
Nekad nisi ni svijestan sta jedan komentar cini osobi…
Nekad je fin osjecaj znati da si ostavio na nekom mjestu takav otisak da te cak i nakon toliko godina spominju…
Nekad tako puno mislis da znas a ustvari nemas pojma…
Nekad je bolje nista ne saznati i nista ne osjecati…
Nekad, nekad, nekad….za sad nek ostane na tom nekad…

Happy Halloween

Onako u prolazu ugledam jedan dugi red ispred butika koji prodaje razne da ne kazem gluparije :)…Red od 30 m se stvorio i ja sam automatski pocela razmisljati kako se ta “Noc vjestica” prije par (bice da je i vise od desetak) godina nije ni slavila…Koji sve praznik se nece poceti slaviti samo da sto veca potrosnja bude 😉 u Svedskoj se za Halloween napravi promet oko miljardu Svedskih kruna (oko 100 miliona eura)…tj. veci promet za Halloween nego sto je za Svedski tradicionalni praznik Valborg…toliko o tome…

Vise sam se ustvari zacudila kad su mi djeca rekla da ce u vrticu biti Halloween i da moramo ici kupiti “kostime” da se mogu “maskirati”…naravno da je to djeci zabavno…ali idalje…u svakom slucaju nije mi bilo druge nego u shopping otici..:)

Ja se ne mogu pohvatili da sam se za Halloween provela, jedino ako je provod biti u kuci 🙂 Mozda ima neko od vas ko je to malo bolje “proslavio”?! :))

A sliku butika sam prije par dana uslikala onako u prolazu, jer su mi jako fino organizovali izlog :))

Nassim Young Dragon

Jako impresionirajuci…dijete koje je sa 9 mjeseci pocelo trenirati, sa 5 godina polozio za crni pojas…a sa 7 godina je bio najmladji blackbelt u Americi wow..:) Da se primjetiti da mu je Bruce Lee idol 🙂

Naucila sam nesto kad sam malo googlala a to je da trenira AMXMA (All Mixed Extreme Mixed Arts):
-Karate Shotokan
-Taekwondo
-Kickboxing
-Thai-Boxing
-Boxing
-AMXMA
-Gymnaskicks (Tricking)

Svaka mu cast, te sto je tako fokusiran i uporan, te sto nije zaboravio svoje Marokansko porijeklo 🙂

Grattis på namnsdagen / Sretan Imendan Princess Zoe :)

Danas slavimo mojoj kćerci imendan 🙂

Bosanski prijevod imena Princeza Zoe.
Princess je engleskog porijekla i znači “kraljevska kćer”.
Zoe znači “život” na grčkom.

Broj žena u Švedskoj sa istim imenom : 1
Broj muskaraca u Švedskoj sa istim imenom: 0
Imendan: 27. oktobar
Želite li znati kada je Vas imendan?
Kliknite ovdje! 😀

 

Idag firar vi min dotters namnsdag 🙂

Svensk översättning – Prinsessan Zoe.
Princess är av engelskt ursprung och betyder “kunglig dotter”.
Zoe betyder “liv” på grekiska.

Populäritet idag: Oförändrad trend oförändrad
Placering på namntoppen 2014: Inte i topp 100
Antal kvinnor med namnet i Sverige: 1
Antal män med namnet i Sverige: 0
Namnsdag: 27 Oktober
Vill du veta när du har namnsdag?
Klicka här! 😀

Najbolji posao na svijetu

Hodam po gradu i ugledam upravo ovo! Sjetim se kako sam prije par godina, bolje reci 2006, prvi put vidjela vrtic za pse. Tad sam kontala, koliko su svedi pretjerali u svemu. Doslo je vrijeme u covjecanstvu gdje se vise brine o zivotinjama nego o djeci. Natalitet pada a kucnih ljubimaca sve vise….

Pitala sam se ko jos zeli da radi tu? Plata (ne vjerujem barem) da je nesto visoka, i zamislila sam odmah scenu da JA taj posao radim  :))) Bilo bi jako zanimljivo vidjeti sve face ljudi kad odes u inostranstvo i kad te upitaju gdje radis a ti im mrtav-hladan odgovoris -dadilja sam u jednom vrticu, ali ne bilo kojem vrticu nego vrticu za pse…:) Samo u Bosni bih dobila sto nekih komentara :)))

Uglavnom tad 2006. mi je bilo nekako zao tih dadilja koje su “prisiljene” da takav posao rade. A sad…9 godina kasnije sam skroz drugog misljenja…Dadilje su na svom poslu najvise u prirodi, setaju i ne sljakaju (nije bas da moraju nositi te pse), ne trebaju ni dresirati pse jer su vecina vec dobro izdresirana, ne moraju se sa radnim kolegama bociti i slusati trac, kukanje ili dozivljavati mobing na poslu. Jedino sto moraju je slusati lajanje i kupiti kaku (da izvinete) cak ni hranu ne trebaju da prave jer se kupovna hrana za pse sa svim vrstama vitamina smatra najbolja :)) Ne nose nikakve probleme sa posla kuci sto znaci manje glavobolje i stresa. Tako da je manji rizik za srcane bolesti i sve ostale bolesti cak sto vise jer upravo je taj stres glavni krivac za vecinu bolesti….Ispostavlja se da je skoro sve pozitiva…Sad cak zvuci kao najbolji, najzdraviji mozda cak i najbezbrizniji posao na svijetu….

Steta sto imam strah od pasa…;)

Follow

Follow this blog

Get every new post delivered right to your inbox.

Email address