Jutros sam u 07:50 krenula na posao.
Vozom ruta od 24 min.
Sastanak.
Rucak oko pola 2.
Usput kupim zlatnu narukvicu.
Nastavila raditi do 20:15.
Usput kupila mlijeka, cokolade i caja od vanilije.
Vozom kuci jos 24 min
Setnja do kuce, vecera. (Hvala partneru sto me je docekao s vecerom).
Sati 21:47, sjedim idalje u radnom odijelu i razmisljam.
Odjednom mi naumpalo da bi jako dobro bilo da
isplaniram kako se preseliti u Tursku. Makar 3 mjeseca,
mislim da bi bilo dovoljno da se stekne osjecaj da li se svidja ili je ili je totalni promasaj.
Kazu treba oko 5000 lira/mjesecno za jednu 4-clanu porodicu…?
Mislim da ce mi to biti cilj 2015, da 2016 polagano odselimo
u Tursku….Istanbul….bice to nice…:)
Nije krv voda, ipak sam ja 1/16 turkinja…
A sad se evo druzim s svojim “najboljim prijateljom”, zove se
Acer, definitivno je top prioritiran u mom zivotu.
Partner mi izasao trenirati, dosadilo mu slusati kako ga
gnjavim oko kilaze, pa reko hajd bolje da se priprema za Beach 2015.
Rekla sam mu da se mora vise truditi ako misli da se zajedno vidjamo na plazi 😉
A ja cu fino da se pruzim na sofu, stavim laptop u krilo…vala nisam dzabe cokoladu kupovala…
ipak valja i sutra ujutru na posao…
e vala ne postavljala ti ja pjesmu Ekrema Jevrica, ovo je definitivno vise moj style a i podsjeca me na odmor u Turskoj :D….
HAPPY WEEKEND YA`LL 😀
PS. Naslov posta nema nikakve veze s postom…osim truncic, i to dio s Ekremom….nije ni njemu lako…
https://www.youtube.com/watch?v=TYVChHD_xw4