Dugo nisam ulazila na jedan od mojih mejlaccountova. Cak sam dugo mislila da su mi izbrisani ti svi mejlovi i biljesci. I tako pocnem citati mejlove, od jednog na drugi hoces inbox, drafts, sent etc.
Kako sve vise citam tako sve vise i vise mi se kristalizuje u mozgu.
“Stvar” je, da mi nikako nije jasno da sam tako naivno prastajuci kao osoba a druga stvar koja mi je nejasna je to ogromno strpljenje koje sam nekad imala. Otkud meni toliko strpljenja i volje ulaganje energije u nesto sto nije vrijedno i zasluzno ulaganja.. Nejasan mi je taj dio da sam stvarno nasjedala na te razne stvar a sad nakon toliko godina je jedino sto vidim rezultat svega. Znam rezultat i znam kako i u sta su se sve te razne stvar razvile i pretvorile, i mogu zakljuciti da uopste nije u mojoj prednosti.
Najgore je sto imam osjecaj da se ni dan danas nije previse promijenulo, osim sto se u raznim oblicima ponavlja. Nisam ni trazila to sto sam nasla, ali et…nikad se ne moze pripremiti na zivot, jer stvar se desavaju, nekad cak kad se najmanje zeli…
Sta da kazem osim da je glup osjecaj kad skontas nakon toliko godina da si idalje jako naivan. Pametni ljudi se uce na svojim greskama, a nekim ljudima se uvijek iste stvar ponavljaju. Onaj osjecaj kad skontas to, je jedan jako kristalizirajuci ali istovremeno zastrasujuci i poucan osjecaj.
Vrijeme je relativno, i ne mozemo ga vracati unazad, ali ga mozemo poceti cijeniti i uzivati u to malo vremena sto imamo na raspolaganju. Kao sto jedan moj prijatelj kaze, “koliko god da pricam, dodjem do istog zakljucka a to je da sam nesretan, ali to je moj problem, i ja ne znam sta da radim u vezi toga…izvini sto ti to govorim”..
Sta bi vi na to odgovorili?
Moj odgovor je, reci DA za pogresnu stvar je ista stvar kao reci NE za tacnu. Samo vi i niko osim vas ne moze znati sta vas cini sretnim..Hrabrost je znati sta zelis, i stojati iza svojih odluka. Pitam se sta bi Dr Phil na ovo rekao, ili je mozda ovo jedno pitanje za pozitivnog psihologa 🙂
Do slijedeceg pisanja, dovidjenja prijatno…