Ja kao ja sam jedna osoba koja uvijek jako puno razmislja i vecinom imam osjecaj da me malo ko razumije.
Duze vremena sam mislila, cak i pod utiskom drugih sam bila, da je to sve do mene, da ja ne znam objasniti sta mislim, osjecam, zelim na taj nacin da se razumije ili da sam previse indirektna.
Moja logika govori da se ne treba objasnjavati i govoriti sve detaljno nego da to svako “normalan” moze sam skontati. Naravno to nije normalno/standardo vec trebas biti iznad prosijeka, cinjenica je da vecina ljudi jako tesko citaju medju redovima.
Koliko sam puta sebe uhvatila u tom da se frustriram, ljutim i iritiram, a ta druga osoba uopste nije ni svjesna sta ta radnja i to ponasanje uzrokuje u meni. Ne razumije kako se osjecam, kako razmisljam pa u principu dobijem osjecaj da se pravi mahnita, cuj ne razumije…
Problem moze biti kad si jedan trokut u jednom okruglom svijetu tj. kad spojis prosijek s iznad prosijekom…
Problem je takoder kad se toliko dugo vremena petlja, da nakraju ne mozes nikako ispetljati. Jedna od osoba uvijek strada a da je pravde onda bi bilo isto oboma..
Problem je takoder kad tek nakon dosta godina rijesavas stvarni problem, i kad se probudis i skontas da je prevelik problem da se moze tek tako rijesiti.
Samo da mi je jos znati kakav bih zivot izgledao da sam bila u svemu otvorena i direktna. Da nisam dala na sebe i da nisam dozvoljavala da me ko manipulise. Bolje bi bilo da sam malo manje emocijonalna i da sam i ja manipulisala istom mjerom.
Da se borim za pravdu to absolutno nema smisla jer da je pravedno bilo sta na svijetu, ne bih svijet bio kakav je sad.
Nikad nije prekasno za promijene, iako ih ne zelimo nekad se moramo suociti s njima, iako se bojimo cesto nepoznatog, htjeli ne htjeli, nekad dode vrijeme da i to vidimo kako izgleda. Svi mi mozemo jednom pogrijesiti, ali konstantna radnja nije slucajnost. Kao sto svedi kazu “en gång är ingen gång, två gånger är en vana”, u direktnom prevodu: jednom kao nijednom, dva puta je navika.
A za sve vas koji spadate u kategoriju da fol ne razumijete ili da ne shvatate kako se neko osjeca. Samo se pokusajte ubaciti u njihovu kozu i da tebi isto rade kao sto ti njima.
Ako ne mozete ni tad da skontate osjecaj, onda zamislite za vas najdrazu osobu koja postoji, i da joj neko drugi to isto radi kao sto ti njoj.
Ako ni tad ne znate kako se osjeca. Onda krenite od toga kako vi mislite da bi vam se kcerka ili sin osjecao da se neko ponasa tako prema njemu.
Samo mi jos recite da ne razumijete. Ja vjerujem idalje da su ljudi pametniji nego sto se pretvaraju da su…
Dovoljno je samo da pogledate malo oko sebe, i koliko je koja osoba se za vas zrtvovala i uradila, da li ste i vi stvarno pokusali da joj to “vratite” ili ste ne zahvalni paraziti koji samo primaju i uzimaju sve zdravo za gotovo, i smatrate da zasluzujete takav tretman, a svojim zivotom nastavite, niste fol u mogucnost da smislite sta bolje…
Moj savjet je da pocnete malo misliti, samo razmislite, vratite film unazad i analizirajte…nije tesko sabrati dva sa dva…najlakse se praviti mahnit..so to say…
