Nisam dugo izlazila, imam osjecaj kao da sam u svom nekom balonu zivjela. Bila sam u svom nekom svijetu i fokusirala se na sve ostalo kao npr. da ostvarim svoje snove i postignem svoje ciljeve sto prije. Toliko sam fokusirana bila da sam sve najblize prijatelje zapostavila. Blago receno izbjegavala sam sve sto ustvari cine zivot zivotom.
2016. je i odlucila sam se poboljsati i proraditi na toj tacki, tj. radit cu na tom da se opet polagano pocnem druziti s svojim nekad bliskim prijateljima.
Prije dva dana sam izasla sa Sophie. Dosle smo do zakljucka da ima vise od godinu dana otkad smo se zadnji put srele…cisti dokaz koliko sam usla u svoj dreamsvijet.
Izadjemo mi na Stureplan i “parkiramo se” u nekakvoj basti, mjesto bas po mom ukusu. Cist vazduh, nigdje smrada od cigara, ljudi pristojni i mirna kulturna atmosfera, tacno onako kako treba da bude…
Ispricamo se nas dvije i odlucimo da vidimo kakva je atmosfera u clubu. Stanemo do Dj:a jer tu nije guzva i nekako slobodno mozes stojati a dijeluje kao najsigurnije mjesto.
Prodje malo i ugledamo sampanjac i dvije flase Loka na nasem stolu. Kontam se koja steta, jer je taj neko minimum 150 eura platio tu flasu sampanjca, a nijedna od nas ga nece ni probati. Al hajd, sta ces to je muski mozak.
Odlucim da idem kuci, dovoljno dva sata sto sam bila, za pocetak i odlicno 🙂 I bas razmisljam nesto reko moracemo se “svi” sresti, misleci na njenog momka Michela kojeg takoder dugo nisam vidjela. Michela inace znam bolje nego Sophie, jer sam se s njim druzila prije nego sto sam odselila u Njemacku, a to je period prije nje. Kako vrijeme leti, ne mogu da vjerujem da je vec 13 god proslo od tad.
Samo sto sam pomislila na njega, kad on meni za’ ledjima…Reko otkud ti? 🙂 I Sophie gleda u mene, kaze jesi li ti njemu poslala nasu lokaciju?
I sigurno je jedno 10 puta to pitala, a ja se smijem, jer nisam ni pomislila da moze tako nesto pomisliti…To bih mozda nekad davno i bilo za ocekivati od mene…a sad, sad mi nije ni na kraj pamet bilo da tako nesto radim :))
Pitam otkud joj ideja da ja tako njemu saljem lokaciju jos pogotovo ako je izasao s svojim muskim drustvom…za mene nema logike…al hajd zenska posla..:)
I nekako je cudno bilo, jer koja je vjerovatnoca da se na istom mjestu sretnemo, od toliko raznih mjesta u Stockholmu.
Krenemo mi kuci, ali hajd reko usput da se pozdravimo s Michelom i s njegovim drustvom. Taman i Martina srele a Martin je od mog jednog prijatelja mladji brat. Upoznala sam ga kad sam studirala u Borlängeu isto tu negdje prije 14 godina. Martin je tad bio u posjeti kod svog brata.:)
Ni 00 sati nije bilo a ja vec umorna, reko odoh kuci, i Michel da bude ljubazan naruci taxi Uber. Pozdravimo se sa drustvom, a vidim Michelu cudno sto idemo. 🙂
Krenemo ja i Sophie kuci i ona pocne pricati o Floridi i Bahamima, jer su tamo za Novu bili, zatim pocne pricati o Route 66 i kako vec godinama misli o tome i da bi jako cool bilo da odemo na roadtrip. Ja je slusam ali isto kao u magli, nekako mi je bila weird situacija, kao kakav dejavu…nisam je dalje ni slusala nego sam se pozdravila, pozelila joj laku noc i pustila da mi misli odlutaju…Route 66 it is…
Lijepo je vecer bilo i trudit cu se da nam slijedeci susret ne bude za jos godinu dana :p
Sweet dreams you all 🙂
