Post u ime ljubavi

Dan zaljubljenih…kako se vrijeme mijenja tako i misljenje o danu valentinu. Nekad mi je prosto nevjerovatna bila pomisao da se ceka valentinovo da se izjavi neka ljubav.
A nekad kasnije mi je cak pomalo i simpaticno bilo, jer uvijek se nesto specijalno bas tad desavalo. Doduse tad sam za tu “neku budalestinu” govorila, ma kako mu/im se da…:)

A sad, sad bih najradije da se vratim u ta nekadasnja doba kad su se trudili. Mali znak paznje, mal ali vrijedan…

Pokusavam se sjetiti dan zaljubljenih i sta je najromanticnije sto je iko ikad dosad uradio…i nekako se i ne sjecam…kazu pamti lijepa desavanja…a kad malo blize razmislim valjda bas ta ljubavna desavanja treba da budu ta najljepsa sjecanja i desavanja..(moracu po tom pitanju malo vise razmisliti).

Pokusat cu se prisjetiti svih lijepih trenutaka oko valentina nek mi to bude domaca zadaca do slijedece godine 🙂

Ja sam jednom za Valentinovo vodila momka u Ice Bar. Uvijek sam zamisljala svoje vjencanje kao neko zimsko u Icehotelu tako da mi je to nekako bilo najblize sto sam mogla doci tom osjecaju.

Jedne prilike se sjecam u skoli da mi je ostavljena bila ruza na mojoj klupi i poruka u njoj. Hrabro uradjeno 🙂

Druge prilike sam bila na festi s momkom i imali su za sve cure sto su single svjetleca srcad oko 10 cm velicine da bih se lakse znalo koja je single a koja nije. Ostao mi je taj izlazak/valentinoparty u lijepom sjecanju..:)

Jedne prilike dok sam studirala sam dobila buket ruzi na vrata..:)

Zlato je ipak zlato, lancic je ipak bio hit. Dobila sam bila ogrlicu sa privjeskom koju sam nosila oko vrata sve dok mi je djeca nisu razvukli..:)

Jedna medju najljepsim gestama je bilo kad sam za valentinovo dobila videosnimak s milion slika i fina muzika u backgroundu. Taj poklon ipak vrijedi najvise jer nije samo kupljeni poklon nego se trudilo oko njega.

Juce sam imala jedan jako lijep dan. Kcerka i ja smo bile na kuglanju, tj rodjendanskom bowlingu u O’Learysu. Djeci je bilo zabavno i moje “mamasrce” je bilo jako sretno. Ipak je najveca sreca kad su djeca sretna. Nas par roditelja sto smo prisustovali na Eleonorinom rodjendanu smo se lijepo proveli i razmjenili bitnu informaciju. Glavne teme su bile nekretnine, business, wish, posao i predskola. Ovih dana je bio razdnji rok za predskolu, aplicira se maximalno u tri komunalne a za privatne nema nekih specijalnih pravila. Do 1. aprila cemo svi saznati u kojoj skoli su nam djete placirali. Ovo je slika s bowlinga, atmosfera on top! 🙂

20160214_142347

Inace sam mentaliteta da ako ostalih 364 dana u godini nije kao valentinovo, ne treba mi vala ni taj jedan biti.

All in tipovi poput mene vole sve ili nista…

Time to move on…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Follow

Follow this blog

Get every new post delivered right to your inbox.

Email address