Post u ime ljubavi

Dan zaljubljenih…kako se vrijeme mijenja tako i misljenje o danu valentinu. Nekad mi je prosto nevjerovatna bila pomisao da se ceka valentinovo da se izjavi neka ljubav.
A nekad kasnije mi je cak pomalo i simpaticno bilo, jer uvijek se nesto specijalno bas tad desavalo. Doduse tad sam za tu “neku budalestinu” govorila, ma kako mu/im se da…:)

A sad, sad bih najradije da se vratim u ta nekadasnja doba kad su se trudili. Mali znak paznje, mal ali vrijedan…

Pokusavam se sjetiti dan zaljubljenih i sta je najromanticnije sto je iko ikad dosad uradio…i nekako se i ne sjecam…kazu pamti lijepa desavanja…a kad malo blize razmislim valjda bas ta ljubavna desavanja treba da budu ta najljepsa sjecanja i desavanja..(moracu po tom pitanju malo vise razmisliti).

Pokusat cu se prisjetiti svih lijepih trenutaka oko valentina nek mi to bude domaca zadaca do slijedece godine 🙂

Ja sam jednom za Valentinovo vodila momka u Ice Bar. Uvijek sam zamisljala svoje vjencanje kao neko zimsko u Icehotelu tako da mi je to nekako bilo najblize sto sam mogla doci tom osjecaju.

Jedne prilike se sjecam u skoli da mi je ostavljena bila ruza na mojoj klupi i poruka u njoj. Hrabro uradjeno 🙂

Druge prilike sam bila na festi s momkom i imali su za sve cure sto su single svjetleca srcad oko 10 cm velicine da bih se lakse znalo koja je single a koja nije. Ostao mi je taj izlazak/valentinoparty u lijepom sjecanju..:)

Jedne prilike dok sam studirala sam dobila buket ruzi na vrata..:)

Zlato je ipak zlato, lancic je ipak bio hit. Dobila sam bila ogrlicu sa privjeskom koju sam nosila oko vrata sve dok mi je djeca nisu razvukli..:)

Jedna medju najljepsim gestama je bilo kad sam za valentinovo dobila videosnimak s milion slika i fina muzika u backgroundu. Taj poklon ipak vrijedi najvise jer nije samo kupljeni poklon nego se trudilo oko njega.

Juce sam imala jedan jako lijep dan. Kcerka i ja smo bile na kuglanju, tj rodjendanskom bowlingu u O’Learysu. Djeci je bilo zabavno i moje “mamasrce” je bilo jako sretno. Ipak je najveca sreca kad su djeca sretna. Nas par roditelja sto smo prisustovali na Eleonorinom rodjendanu smo se lijepo proveli i razmjenili bitnu informaciju. Glavne teme su bile nekretnine, business, wish, posao i predskola. Ovih dana je bio razdnji rok za predskolu, aplicira se maximalno u tri komunalne a za privatne nema nekih specijalnih pravila. Do 1. aprila cemo svi saznati u kojoj skoli su nam djete placirali. Ovo je slika s bowlinga, atmosfera on top! 🙂

20160214_142347

Inace sam mentaliteta da ako ostalih 364 dana u godini nije kao valentinovo, ne treba mi vala ni taj jedan biti.

All in tipovi poput mene vole sve ili nista…

Time to move on…

Follow

Follow this blog

Get every new post delivered right to your inbox.

Email address