hathor – Page 9

Kako ono krava kaze…

Rano budjenje – Terapije – Meditacija – Pizza – Druzenje s familijom – Nabavljene karte za koncert “The cure” – Spavanje – Kino – Premiera “The revenent”

…lijep dan…

Jos jednom podvlacim da Leonardo Di Caprio zasluzuje Oscara…poslije Ibrahima Celikkola je definitivno vrhunski glumac :))))

Kad smo vec kod glumaca…

Jedan koji je u svom poslu No1 i ko je Bog zna koliko nagrada osvojio dosad u svojoj dosadasnjoj karijeri ali koji nikad Oscara nece dobiti – je Zlatan 🙂 Pogledala sam trailer njegovog novog dokumentarca “Mladi Zlatan” koji ima premieru 17.februara. Mislim da ga vrijedi pogledati jer malo ko ima tako fascinantan mentalitet…

Jos nesto sto mi je naumpalo. Danas djeca nisu imali vrtic. Gledali neki crtani na turskom i naucili brojati do 5…tata ce im poluditi …lol :)))

Post je razbacan i mix flashova misli..

Sweet dreams you all 🙂

Snow is here

There is nothing such beautiful as big snowflakes swirling in the sky. Yesterday when I picked up my son from daycare we walked around in the snow and enjoyed winter. I don´t remember any winter where we got snow as late as this season but it sure was worth waiting for. This picture reminds me of my great childhood, and when winters were full of snow. The big difference is that there were many kids out playing. Now there are almost noone, which confuses me cause I believe that children sleep much better when they play outside. I also think that they should play outside as much as they feel their bodies need…The best thing that parents can do to get a good rutine of their kids is to let them be out in the fresh air as much as possible and stimulate them with different games during the day, so that they are tired when they go to sleep.

Here is a picture that I took a few days ago. I am already looking forward to tomorrow when we´ll go sledding again..:)

Have a nice evening dear readers 🙂

Svemocni svemir :D

Uvijek sam bila fascinirana s svemirom, cak sam nekad davno htjela studirati inzinjerstvo svemirske tehnologije, Space Engineering u Luleåu. 🙂
Pogledajte snimak, mocan je skroz. Ko zna mozda cu i ja jednog dana otici na putovanje u taj svemocni svemir :)))))

Precise Biometrics +17,2%

Dugo nisam nista napisala o dionicama iako ja to pratim gotovo svaki dan. Situacija na berzi je jako haoticna i rizicno je imati svu ustedjevinu u dionicama. Imam osjecaj da je veca sansa da se puno/sve izgubi nego da se zaradi. Jako je turbulentna klima na berzi i treba dobro razmisliti dokad drzati pare u dionicama.

Trenutne dionice u mom portfoliu:

______________________________Kurs Danas
Cefour Wine & Beverage B 0,094 -13,76%
ExeoTech Invest AB 0,145 16,28%
Interfox Resources 9,8 4,26%
Precise Biometrics 5,45 17,2%
Robert Friman Int 0,17 9,68%

Ja sam idalje skoro all in u Precise Biometrics (75%). Vec dugo cekam kad ce se promijeniti trend i kad ce se “raketa ispaliti” :))
Danas je jedan od tih dana, fakticki cijela berza je tek danas nakon par dana velikih padova se digla. Mislim da je 2016. godina Precisea, jos samo treba skontati kad ih prodati. Wish me luck 🙂

Socijalni eksperiment

Ovo je taj svijet i ta okolina u kojoj mi svi zivimo. Razljutio me je ovaj video jer je iz mog komsiluka, i krecem se tu svakodnevno. Ovo je dokaz i dobra slika ljudi u danasnjem svijetu. Zamisljam situaciju da je negdje jos u nekom manjem gradu gdje ih ne prolazi toliko, a kad se ovako nesto desava u najcentralnijem dijelu Stockholma, gdje ljudi prolaze sad pa sad, sta je tek sa ostalim svijetom?

Ovaj socijalni eksperiment je snimljen pored jednog parka zvani Vasapark. Covjek lezi u snijegu i snimali su tajno da vide koliko ljudi prodju pored bez da stanu da mu pomognu i po mojoj nekoj procjeni mislim da je oko 19-20 navecer snimano jer su prodavnice zatvorene.

U nadi da ce nas sto vise ovaj video pogledati i skontati koliko je vazno da se pomazemo, shaream ga. Dovoljno je da jednom insanu pomogne i mission accomplished. Ne znam kako je dole na balkanu, mozda nema ni snijega, a mozda ljudi dole ne dozivljavaju napade pa da se tako sruse po snijegu ili mozda ne izlaze sami po minusu? 🙂 Ovo je uglavnom surova istina zapada i zapadnjackog mentaliteta. Kad oni pored nekog svog jos prilicno urednog prodju bez da mu pomognu, kako tek reaguju na nekog neurednog beskucnika, ili na nekoj jadnoj izbjeglici koja dode ovamo u nadi za bolji zivot i prosi bosa po ovoj zimi…

Sliku posta sam pozajmila ovdje.😉

Da li se usudjujete odgovoriti na ova pitanja?

Kad dobijete pitanje, “Ko ste VI?” moze biti jako tesko znati kako da odgovorite. Postoji toliko mnogo stvari koje radite, mislite i osjecate.

Razlicite stvari pomazu u oblikuvanju covjeka. To bi moglo biti kako vasa porodica izgleda, kako ste odrasli, s kojima se druzite i sve ostalo kroz koje prolazite. Tu mogu biti i ocekivanja kako da se ponasate i osjecate. Sve te stvari su dio vaseg identiteta. Dok god ucite nove stvari i otkrivate nove strane sebe, mozete se i promijeniti.

Mozete biti jako dobri u nekim stvarima a slabiji u drugim. Mozda drugi vide stvari kod vas kao covjeka koje vi sami kod sebe i ne vidite. Ili znate stvari o sebi koje drugi ne vide.

Drugi put kad zelite da nekog bolje upoznate mislim da vam ova pitanja mogu pomoci:

– Ko ste Vi?

– Cime se bavite?

– O cemu sanjate?

– O cemu razmisljate?

– Kako izgleda jedan standardni dan u vasoj svakodnevnici?

Razmislite takoder koliko dobro znate osobe sa kojima provodite zivot.
Znate li uopste sta bi Vi odgovorili?

Ko se usudi odgovoriti na ova pitanja dobije poklon :p

Ja sam sinoc razmisljala o tome kako malo znam o ljudima i to malo se pretvara sve vise i vise u jos manje….Uredu je to sto ja ne znam skoro nista o ljudima sto pisu po voxxyzu ili neke ostale mreze kao fb, ali kad skontam da ja ni o ljudima sa kojima sam odrasla ili sa kojima se druzim ne znam. Tu vec postaje zastrasujuci. Jer kako ocekivati da svijet postane bolji ako se svi pretvore u mene u osobu koja se najvjerovatnije po nekim mjerama smatra standardnom?

Mislim da ljudi polagano gube predstavu ko su, mozda mi svi nismo ni svjesni koliko ovo nase neangazovano ponasanje i nezainteresovanost utice na sve ovo sto se desava po svijetu.
Mogu uzeti sebe kao primjer (neprimjer ;)). Ja imam iste komsinice vec sigurno 3 godine. Idalje jedino sto znam o njima je da su zaposlene u jednoj predskoli i da su to dvije sestre koje tu zive zajedno i zajmaju stan u drugu ruku. Opsto o svom ulazu gdje ima 10 stanova nista ne znam skoro o nikom. Nisam kod nikog u stanu bila a nit je ko kod nas bio a tu vec zivim 5 punih godina. Nemam pojma ko se s cim bavi, ne znam cak ni kako se zovu i mogla bih proci pored njih u gradu bez da uopste znam da smo komsije….Mogla bih toliko toga napisati ali je nekad bolje na vrijeme se zaustaviti…pojava otkad sam pocela blogati je da mi nekad odlutaju misli i sorry sto dijelujem nezadovoljna i negativna 🙂 Ljudi svi vole pozitivu a tako i ja.

Razumijem donekle da moze iritantno biti kad neko sto zivi na zapadu i kojem je zivot sredjen pise negativno i da je jos na to sve nezadovoljan. Mozda cak razmisljate kako se usudjuje pisati takvu glupost, i najradije bi se zamjenili sa mnom zivot pa da osjetim sta je prava neimastina i sta je borba za opstanak. Ko zna? Ja mogu samo da spekuliram 🙂 Meni kao meni je najvaznije samo da imam pravo pisati sta zelim i da imam pravo reci sta mislim. I ovaj blog mi donekle sluzi kao dnevnik gdje pisem svoja razmisljanja, ko zna mozda nekad u buducnosti neko bude htjeo da zna ko sam ja i pokusace skontati pomoc postova 😉

Kad malo blize razmislim skontam da moji postovi nemaju nikakve veze s mojom svakodnevnicom 🙂 Bilo bi jako zanimljivo uci u mozak ljudi koji te ne poznaju i gledati sam sebe iz ociju nepoznati ljudi a doduse i obratno iz ociju poznati 🙂 Zvucim skoro pa da mi je vazno misljenje koje ljudi o meni imaju ali ne, vise mi je samo zabavna pomisao. Mene vise brine ta pomisao ako je to sve tako povrsno i ako smo mi vecina ljudi povrsni, od koga ocekivati pomoc ako nekad bude zatrebala? Danas se racuna sve med i mlijekom, jer nije bas da zivimo u jednoj drzavi gdje se ratuje, ali sta je sa sutra, u neimastini nema granica i kazu muka te na sve moze natjerati? Mislim da mi najbolje na to pitanje mogu odgovoriti ljudi koji su dozivjeli rat. Jer ipak vjerujem da su koliko toliko vecina tad bili u tom uhvaceni, kako jedan dan sve imaju, a sutradan ostanu bez svega…

Jedino s cim ja mogu to porediti je kad sam zavrsila u invalidskim kolicima…Tad sam ustvari tek skontala koji su mi ljudi iskreni prijatelji a koji nisu. Nisam ni tad koliko sam nakon par mjeseci. Jer u pocetku ti svi pomazu a nakon mjesec dana vec svima dosadis. Takvi smo ti mi ljudi. Danas dzenaza, a sutra vec zaboravljen..Ili? 🙂 Reci cemo da ipak nije bas sve tako crno i bijelo…:)

Slika sam ukrala sa neta 🙂 linkujem je.:)

https://www.youtube.com/watch?v=PdLIerfXuZ4

This is the beginning of a beautiful friendship

Toliko desavanja a tako malo slobodnog vremena. Skontala sam da kad redovnije pisem da se lakse nakanim da blogam a cim pocnem ostavljati za sutra ta neka misao izgubi svoju jacinu jer sutradan je vec nesto drugo aktuelno i izgubi se nekako “nit” .

Dan kao dan, samim tim sto je prava zima tu i sto se sve bijeli od snijega, ja sam automatski veselija. Jutros kad su me djeca probudila prvo sto smo kroz prozor ugledali je bio pauk kako kaci auto da ga odsljepa. Neobicno je jedino bilo sto je to sve jedan zenski sofer odradio. (Weird sam nekako ovu spojila recenicu, pisem o zenskoj a kao da sam je u muskom rodu napisala..) 🙂

Koliko god znam da je normalno da ima i zenski profesionalni vozaca i kamiondzija ja se idalje uvijek pomalo zacudim. Imam osjecaj da mi proradi moj onaj starinski feministicki mozak kad to vidim a ustvari koga briga i kao da je bitno ko vozi, bitno je da se posao odradi precizno i kako treba.:)

Juce mi se javila jedna kolegica iz Zagreba, ne znam kako ali smo izgubile nekako kontakt i odjednom sam skontala koliko sam ja u zadnji par godina zauzeta sa poslom i sa ostvarivanjem svojih snova da sam skroz zanemarila svoja poznanstva/prijatelje/sebe etc..

U svakom slucaju ta meni jako draga osoba dolazi u Sthlm u maju. Bez da je znala lokaciju mene i mog brata ona je igrom slucaja bookirala hotel u nasem komsiluku. Koja je bila vjerovatnoca za to :)) Vec se radujem tom dolasku i odmah sam zapisala u kalendaru da slucajno ne zaboravim i ne planiram nista drugo.

Danas kad sam se na facebook ulogovala iskocila je jedna slika na profilu sa upitom da li zelim da share moje memorije tj sliku od prije 8 godina a na toj slici Vanesa i ja.
Nikako mi ne ide u glavu kad prije je proslo 8 godina!! Zar je stvarno 8 godina naseg zadnjeg susreta?!…wow…Znaci da nije ni jedno od mojih djece upoznala a ni ja njeno… Moracu jedne prilike ispricati nase cudno poznanstvo. Cudno je uopste da smo se uspjele naci nakon toliko godina i dodatno jos uspjele u kontaktu ostati 🙂 Ta slika sa fb je od naseg prvog susreta nakon dugo godina.

Drugom prilikom cu napisati pricu tog ljeta kad smo se upoznali…a dotad vam svima zelim Laku noc 🙂

Nekad kad upoznas nove ljude znas odmah i osjecas da je to jedan pocetak za jedno krasno prijateljstvo..a ovo je definitivno bilo jedno od takvih upoznavanja…:)

We all came to this world, naked and alone

Izvor zadovoljstva i napretka ne lezi u tijelu. Ne lezi ni u izgledu. Da li srce i dusha imaju neke veze s izgledom?

Moj licni stav je sasvim logican, zovite me povrsnom ali idalje volim vise vidjeti ljude sto brinu o svom izgledu i koji su dotjerani i sredjeni nego sto su zapusteni. Znam da ne treba svako da ulaze bogatstvo da bi imao izgled. Imas ih sto su prirodno lijepi, sto prirodno zrace tolikom energijom da i kad ne zele da budu primjetni jednostavno su takvog izgleda da ih uvijek zapazis.

Zene su generacijama otkad znamo za sebe se dotjerivale, sminkale, spremale, to nam je u genima 😉 Ko god vodi brigu o izgledu pokazuje koliko toliko zdrav stav, jer prvo sto se zapusti kad se neko osjeca lose i kad nesto nije uredu je izgled. Svi mi znamo da su opce karakteristike zapusteni ljudi neurednost, slabija higijena etc.

Sva ta opsesija oko izgleda je zbog medija i najjacih svjetskih porodica i “biznismozgova”. Stvorili su takvu sliku sebe da su uzor cijelom svijetu. Ti uspjesni ljudi mogu sve da dobiju, imaju pare, imaju slavu, jako poznanstvo, uvezani su u sve, ljudi o njima pricaju, media im prati svaki korak. Trazeni su i pozivnice dobivaju na sva mjesta sto su “IN”, cijelom je svijetu bitno njihovo misljenje. Oni upravljaju s svijetom i manipulisu s nama.

Svi zele tu neovisnost sto svjetska elita ima, a na koji drugi nacin to postici nego imitiranjem. Budi upadljivi i dotjeran, nosi skupe tasne, pricaj i ponasaj se kao oni i veca je sansa da ces biti primjecen i prihvacen u drustvu. Bolje drustvo i bolja mreza poznanstva vodi vecem uspjehu. Dakle svi mi plesemo isti zivotni ples.

Zele svoj “fairy tail”, rade sve sto treba da bude veca sansa da im se san ostvari. Svi zele da budu sretni i zadovoljni, da mogu sve ostvariti, bitno je misljenje ostalih ljudi, da niko ne prica lose o tebi, da te ljudi cijene i zavole, svi stvaraju svoj imidz, svoj identitet. Zasto izmisljati koncept kad je vec smisljen.

A logicno je da je veca sansa da postignu svoj cilj ako su dotjerane nego zapustene. “Princeze” zele da ih princ koji ce im sve zelje ispuniti nadje i da zive “happily ever after”. Takve su price koje nam citaju od malena, Hollywoodske serije i romanticni filmovi svi su na istom fazonu.
Kroz casopise nam se svima programiralo da je najbitnije voditi brigu o izgledu. Svaki casopis je na slican fazon hoces fashion, hoces modu, hoces izgled, hoces da budes “in” kupi “must haves”…

Moje nije da sudim i da govorim kako smo svi mi isti, jer nismo. Ali pogledajmo oko sebe, u danasnje vrijeme je sasvim normalno da jedno musko ima vise produkata i kremi za lice nego neka cura. Normala je postala da koristi concealer i puder da skloni crne podocnjake ili crvenilo oko nosa. Sta dalje za reci..ko je ustvari s tim upravljao, do nedavno su se samo cure sminkale. Sve kako ravnopravniji svijet postaje tako i muskarci neke stvar rade sto su prije bile samo za cure, pa eto vide nama funkcionise zasto ne bi i oni imali iste uvijete kao mi i poboljsali malo svoj izgled da povecaju svoju mogucnost za uspjeh 😉

Svako zeli da bude prihvacen i svak zeli nesto bolje za sebe i nastoji da nadje put koji ga vodi uspjehu tj da postigne to sto je zacrtao.

Imas one sto sminku kupuju, a imas onda one sto je produciraju i prodaju. Svak bira svoj smijer. Prihvacaj realnost, ili se bori i pokusaj da stvoris to sve nerealno sto zelis koje tek kad uspjes postici postane realno. Znaci svak odlucuje o svom zivotu, dok god se ne upetlja tragedija ili nesreca…

Kakav bi svijet bio da smo svi isti? Ne moze svak biti bogat i uspjesan, ali svak zeli da se osamostali i da moze sebi priustiti taj neki osnovni zivot i trudi se kako da donekle ispuni svoj zivotni cilj. Instinktivno zelimo da se mnozimo i da stvorimo svoju familiju i tako to ide u krug…Neki se medjuvremeno razocaraju, a neki prihvate da nisu u mogucnost da dodu do ciljeva, a neki nadju drugi put i zadovoljstvo u tome. A neki odrastu i prestanu mastati…

“We all came into this world, naked and alone” ….

The End 🙂

PS. Mislim da sam previse Gossip girla gledala XOXO..haha…

Inspiracija posta je post od Mrava. 🙂 a izvor slike je ovdje.

Follow your heart

Kako sam citala knjigu o sebi koju sam pisala kad sam imala 14 godina, skontala sam da se to nesto moje negdje izgubilo. Ne znam kako tacno mislim ali imam neki osjecaj da mi svi ustvari znamo sta iskreno zelimo i sta volimo raditi. Samo pitam se kako da sam onda toliko dugo vremena radila nesto sto uopste ne volim u cemu uopste ne uzivam, nit vidim kakve car tu nit kakvog napretka?

Kad sam se promijenila da ne cijenim svaki dan svog zivota i ne bacam ga u nesto sto nije vrijedno mene?

Mislim da sam na dobrom putu jer kazu da je najteze sam sebi priznati poraze. Nadjemo sto neki izgovora za zivot sto je kakav i jeste. Cesto dijeluje kao da najvise ulazemo energije u razmisljanju. Naumpadne mi moj kiropraktor koji mi je odgovorio na pitanje zasto su djeca neumorljiva, a dok mi odrasli se brzo umaramo. Kaze da su izucavanja pokazala da su djeca neumorljiva jer ne razmisljaju. Nas odrasle najvise razmisljanje smori. I mogu vam reci da ima poentu.

Uzimam sebe kao primjer. Ja sam svaki put kad sam se suocila sa nekim problemom rijesavala to sa poslom i jos vise posla. Znaci mislila sam da su pare i jos bolja ekonomija izlaz mnogo toga. A ustvari je to samo bio nacin da ne razmisljam o tome sto bih stvarno trebala. Nacin da aktivno ne uzimam odluke, nego sam potiskala svoje zelje i osjecaje toliko da nakraju nisam ni znala sta zelim i osjecam. Od silnog posla i od silnog ne spavanja sam nakraju stvorila neko jako nezadovoljstvo. Unistavala sam se dugi niz godina a nisam toga ni svjesna bila.

S istinom se kad tad suoci na jedan ili drugi nacin. Nekima se pruzi sansa da isprave svoje lose zivotne poteze i da pocnu ispocetka a neki ne vide rijesenje i boje se razmisljati i osjecati. Boje se baciti u nesto nepoznato i razmisljaju sta ce ko misliti o njima vise nego sto razmisljaju sta je za njih najbolje. Neki se boje da ce pokvariti imidz sebe i svoje porodice. Strah ih je reci sta stvarno misle i osjecaju ili pokazati da se lose osjecaju i da nisu nepobjedivi ili mozda da su dosli do dna. Neki zele da imaju podrsku u svemu a svak zna da za velike stvar nema podrska. Podrsku dobijes tek kad si nesto uspjeo ili dokazao ili kad je prekasno. 🙂

Citam po netu kako svi obecavaju sebi nesto u novoj 2016.godini.
Pocele se postavljati slike s treninga, na facebooku se check in radi po raznim teretanama. Kazu da po teretanama najvise ljudi trenira pocetkom nove godine tj u januaru. Ovima koji se i ostalim mjesecima bave s dizanjem tegova i slicno se iritiraju i pokusavaju naci alternativna mjesta treninga samo da se ne krecu u teretani jer je guzva i kako oni kazu “ljudi koji inace netreniraju svi odjednom otkriju teretanu i da se tu krecu” samo smetaju…Znam po sebi tako sam i ja dosad radila, glavna mi je bila kako cu se do godine istrenirati da budem fit kao nekad, u svakoj novoj godini je redovan cilj bio Beach x-2015.:)))

Ja sam odlucila da godina 2016. pocne s tim da odsad svaki dan bude jedan dobar dan. Odlucila sam da pratim svoje zelje i snove, iako ih sad nemam definisane da makar pokusam iskopati duboko iz sebe. Odlucila sam da ne obecajem sebi nista i ne postavljam prevelike ciljeve. Da me ne zanima extra sta ce ko misliti, jer ja ne mogu drugacija biti. JA sam JA…s svim manama i vrlinama…

Sretna vam svima Nova 2016. Godina 🙂 Let Life Begin 🙂

Da li ste na putu prema kolapsu?

Osjecate se ujutro umornim iako ste dugo i bez ikakvih smetnji par noci za redom spavali.

Niste angazovani i ne zanimaju vas desavanja.

Reagujete drugacije nego inace. Okolina vas ne prepoznaje vise.

Ne zelite sretati svoje prijetalje.

Konstantno se iritirate oko sitnica.

Tijelo vam otkazuje. Mozda vas bole zglobovi ili imate glavobolju. Mozda osjecate poremecaj srcanog ritma.

Ovo su samo primjeri znakova upozorenja. Tijelo obicno salje signale da nesto ne stima duze vremena prije kolapsa. Cesto se imaju bolovi u kicmi, vratu, ramenima ili glavobolju. Neprirodni konstantni umor, iritacija i opsto nezainteresovanje su isto upozorenja.

Dakle poruka je jasna, ako osjecate da ste u rizikzoni da dozivite kolaps, vrijeme je da smanjite tempo zivota, dok se jos uvijek mozete spasiti…