Category: Life

U zadnje vrijeme studiram multisistemske bolesti. Ima puno materiala i nauke o tome, metode lijecenja, terapije etc. Toliko toga ima da se cudim kako sam tako malo znanja o tome imala i kako ranije nisam otvorila oci i otkrila tu oblast.
Primjetila sam da se na svedskom i engleskom moze jako puno informacije naci o bolesti i o metodama lijecenja kao sto su Kognitivna biheviorala terapija (KBT), Mindfulness etc. Na bosanskom se teze snalazim i uopste nisam puno sta na netu nasla. Otkrila sam da u dosta slucajeva pisu stvar koje ne stimaju u potpunosti…

Citala sam o Sindromu hronicnog umora (SHU), to je kako sam ja skontala bosanski naziv za “Adrenal Burnout” ili na svedskom sto je “utmattningssyndrom” (iscrpljenost).

Cudi me kako za istu bolest moze da pise drugacije?
Na nasem jeziku pise da se o SHU jako malo zna i da je nepoznatog uzroka. Pise takoder da je jedna relativno rijetka bolest….Za razliku od svedskih i engleskih “izvora” gdje pise obratno tj. da se jako puno o SHU zna, da je poznatih uzroka, takoder se zna da je najcesca dijagnoza bolovanja…

Pitanje na kojem bih se moglo malo istrazivati i koje ja sama sebi postavljam je: – Da li je moguca cinjenica da su na balkanu zdraviji/sretniji i manje iscrpljeni ljudi iako su prezivjeli rat i ako zive u jednoj relativno nesredjenoj drzavi?

Na osnovu opisa da se pise za SHU kako je jedna jako rijetka bolest, stekla sam utisak, da se u Bosni ljudi psihicki bolje osjecaju, da su zdraviji, i u vecini slucaja da manje rade i da imaju manje psihickog stresa. Ali da ne bih prebrze zakljucke pisala, prvo cu da jos par mjeseci proanaliziram stvar.

Cinjenica je da okolina u kojoj zivis dosta  utice na zivot i odredjuje nivo koji je prihvatljiv i koji nije.

U odredjenim sredinama je standard da imas karijeru, da si socijalan i da zaradjujes puno para, naravno da imas familiju i stizes s svim kucnim poslovima. Normala je raditi puno radno vrijeme i pored posla imati jos jedan posao gdje radis “za sebe”, spavati 2-4 h dnevno etc. U tim sredinama se ocekuje da si jako aktivan i ambiciozan, da stizes biti supermama/supertata, da si istreniran i da imas izgled supermodela. Podrazumijeva se da si visokih perfomansi, pozitivan i da sve stizes, i ono sto ne stizes moras da stizes naravno s osmjehom na licu…
Dok se u nekim drugim sredinama ne ocekuje da jedna osoba radi poslove za 2-10 osoba…

Mislim da me psihologija pocela zanimati…

Razmisljam o tome kako to da je u svakoj drzavi osim Bosne SHU najcesce oboljenje? Da li postoji mogucnosti da je broj ljudi koji imaju SHU puno veca nego sto se misli i da je taj % isto velik kao u razvijenim zemljama kao sto su npr. Svedska i Njemacka. Mozda je u biti isti postotak oboljenja na balkanu ali se manje o SHU zna i zbog toga se  ne moze ustanoviti tacan broj oboljenih ljudi?

Logika mi govori da ako je jedna bolest jako rijetka, onda nema ni potrebe za tim tretmanima koje ta bolest zahtjeva, i logicno je da je broj ljekara/psihologa koji znaju lijeciti takve bolesti, jako mal/nepostojeci?
Sta ce biti taj dan kad se otkrije da je SHU i u Bosni jako cesto oboljenje i da ljudima treba lijecenje i terapija?

Ko god ne zna cime da se bavi “kad poraste”, nek slobodno pocne studirati psihologiju. Moja procijena je da ce tu biti puno posla u buducnost…

Dobro dosli svi na zapad, mjesto gdje ce nas kapitalizam i zelja za Holivudskim zivotom unistiti…

Citajuci post od sowhat, naumpala mi jedna poznanica koju sam upoznala dok sam studirala.

Ja komentarisem kako je sowhat od toliko jezika izabrala bas svedski da uci. I komentarisem kako je malo stanovnistva sto govori taj jezik tj uporedjeno s jacim jezicima kao sto je kineski, spanski etc…A ova moja poznanica imenom Stina je odrasla u jednom selu gdje je 2000 stanovnika…Ne sjecam se kako se mjesto zvalo, ali sto mi je ostalo u sjecanju je njena zivotna prica.

Od Stine roditelji su prevodili bibliju (to im je zivotna misija bila), tako da su dugo zivjeli u tom africkom selu. Kad je Stina dosla na svijet oni su idalje tu ostali da zive sve dok nije trebala u srednju krenuti…a tad je ona sama preselila u Svedsku.

Stina nam je pricala kako je jedina bijelkinja bila tj od djece u tom selu. Zanimljivo je sto se ona uvijek trebala dokazivati, da moze isto brzo trcati kao djeca tamnijeg tena, te da moze isto visoko skociti i isto dobro fudbala igrati kao oni..etc :)) Ja ne znam ispricati to kako je ona nama pricala. Ali mi je strasna bila kad je jedne prilike rekla kako je bosanski koliko toliko bolje znati nego taj neki jezik sto je ona naucila. Ali ona je to tako smijesno ispricala da je zvucalo jadno hehe…Kao kakve ja imam korist sto govorim tecno jedan jezik koji samo 2000 ljudi na svijetu zna…haha…

Tako da ispravljam svoju gresku, nek svak uci sto zeli. Ja licno zelim turski i spanski nauciti. Turski jer je to zemlja u koju bih se htjela preseliti i gdje se mogu zamisliti da nekad zivim.  A spanski da jednom kad odem u posjetu Susi (jedna kolegica koja mi je prije 10 godina cimerica bila) da je mogu iznenaditi i pricati spanski s njom :)))

Ovaj post sam ustvari juce napisala samo nisam objavila, i sad kad sam procitala ga jos jednom vidim da nisam nista o Francuskoj i zrtvama napisala…sta cu ja…mislim da ima dosta napisanog o tome vec kako jeste…oni su za dan napisali historiju oko 129? zrtvi…a ja licno ne znam ni koliko je ukupno zrtvi bilo u Bosni za cijeli rat?!?!…mozda moja sramota, ili sam jednostavno toliko nezainteresovana i da jedino sto vidim i cujem to je ono sto se obiljezava kao recimo “Srebrenica”..

Mozda neko moze da mi odgovori na to pitanje, koliko je ukupno stradali u Bosni bilo tokom cijelog rata? Inace nedjelja kao nedjelja…fino prosla 🙂 Sad cu da gledam sta sam uspjela snimiti na koncertu Madonne juce…Sayonara :))