D O N ' T C A R E .
Onaj osjecaj kad se probudis i skontas enough all of you…
I´m gonna do it my way now, not the non-thinking-wait-for-you-way. Sta god utice negativno na moju psihu, na moj zivot, na moje snove ili zivotne poteze, ko god se igra s mojim osjecajima podvlacim, back off and stop it. Therefore I welcome svi i sve koje obratno to rade, i uticu pozitivno…Zivot je prekratak i prebrz da bih vrijedno bilo se zrtvovati da bih drugom ugodio…
26.mart za neke ljude bez znacenja a za neke dan promijena.
Danas nam svi muskarci cestitaju 8. mart jer izgledamo drugacije nego oni kad se skinemo i samim tim sto smo zene nemamo ista prava kao oni i najvjerovatnije dobivamo nizu platu za isti posao.
Sutra i sve ostale dane godine muskarce boli briga za nama i ponosno se mogu isprsiti najvise zato jer sto kad skinu gace se razlikuju od nas zena. Ne znam ni koliko je 8. mart za cestitati. Vise bih vrijedilo da nam umjesto tog 8.marta dadnu iste plate i ista prava sve dane u godini a mi njima za uzvrat mozemo pokloniti 8. mart nek bude dan muskaraca.
Krije se jedna jaka ironija u pojmu poput “srece” ili “biti sretan”.
Ljudi nastoje da budu sretni i da sto duze budu sretni, pokusavaju koliko god je moguce i pod svakoj cijeni da izbjegnu nesrecu.
Sreca nije samo osjecati se dobro, jer da je tako onda bih svi narkomani bili najsretniji ljudi na svijetu. Nasa teznja za taj dobri sretni osjecaj moze dovesti do mnogo nesrece. Nije neka slucajnost da ovisnici heroina zovu jednu injekciju “fix”, hemijskim putem pokusavaju da “fix” poprave to sto ne funkcionise. Ta sreca je krhka kao leptirovo krilo, unisti se ako se ne rukuje s paznjom.
Da bi se postiglo emocionalno stanje zvanom sreca, vecina od nas skroz obrnuto djelujemo, s rezultatom da se sve losije i nezadovoljnijem osjecamo.
Dok god ne budemo znali bolje, pokusavat cemo svi da “fix” svoju srecu.
Da li zelite da saznate kako da se osjecate sretnijim i da skontate smisao zivota?
Znate li da se uopste ne treba cekati da “zivot pocne”?
Vrijeme je da prestanete cekati. Odmah.
Kao sto su lavovi u kavezu tako su takoder ljudi zatvorenici vlastitih zabluda. Na izgled varljivo – kavez zapravo ne moze da sprijeci ljudske duse od izlaska.
Postoji taj neki drugi put…put koji je obasijan u noci…
Sta znaci uspjeti ali biti prisiljen kociti? Kad pocnes kociti onda se klize, ispod tebe led…
Kad krene naopako u zivotu onda se svi odstranjuju. Malo ko je tu i nakon odredjenog vremena se svi polagano povlace..
Nisi vise osoba na koju si okolinu navikla da budes. Nisi vise ta na koju se moze osloniti i koja sve od sebe daje da bi najblizim ugodila i olaksala zivot.
Postajes osoba koja odbija stvar sto je prije lahkocom rijesavala. Ne javljas se uvijek na telefonske pozive i nisi stalno dostupna. Pocnes usmjeravati taj trun energije sto je ostao u tebi.
Problem nastaje kad vise nista nije kao prije i kad sve vise i vise stvari ne funkcionisu. Ulazis u sebe i okolina polagano primjecuje da nije nesto kako treba…
Odrzavas rusevinu od fasade koliko god mozes. Ne zelis da razmisljas i da bitne odluke uzimas. Guras ispred sebe sve a znas da kad tad moras donjeti odluku.
To sve radis ne zato sto zelis nego zato sto si upao u tu situaciju. Koliko god je vremena trajalo da dodes u takvo stanje i u takvu situciju toliko ce jos vremena trajati da isplivas i da se vrati ta nekadasnja energija.
Dan zaljubljenih…kako se vrijeme mijenja tako i misljenje o danu valentinu. Nekad mi je prosto nevjerovatna bila pomisao da se ceka valentinovo da se izjavi neka ljubav.
A nekad kasnije mi je cak pomalo i simpaticno bilo, jer uvijek se nesto specijalno bas tad desavalo. Doduse tad sam za tu “neku budalestinu” govorila, ma kako mu/im se da…:)
A sad, sad bih najradije da se vratim u ta nekadasnja doba kad su se trudili. Mali znak paznje, mal ali vrijedan…
Pokusavam se sjetiti dan zaljubljenih i sta je najromanticnije sto je iko ikad dosad uradio…i nekako se i ne sjecam…kazu pamti lijepa desavanja…a kad malo blize razmislim valjda bas ta ljubavna desavanja treba da budu ta najljepsa sjecanja i desavanja..(moracu po tom pitanju malo vise razmisliti).
Pokusat cu se prisjetiti svih lijepih trenutaka oko valentina nek mi to bude domaca zadaca do slijedece godine 🙂
Ja sam jednom za Valentinovo vodila momka u Ice Bar. Uvijek sam zamisljala svoje vjencanje kao neko zimsko u Icehotelu tako da mi je to nekako bilo najblize sto sam mogla doci tom osjecaju.
Jedne prilike se sjecam u skoli da mi je ostavljena bila ruza na mojoj klupi i poruka u njoj. Hrabro uradjeno 🙂
Druge prilike sam bila na festi s momkom i imali su za sve cure sto su single svjetleca srcad oko 10 cm velicine da bih se lakse znalo koja je single a koja nije. Ostao mi je taj izlazak/valentinoparty u lijepom sjecanju..:)
Jedne prilike dok sam studirala sam dobila buket ruzi na vrata..:)
Zlato je ipak zlato, lancic je ipak bio hit. Dobila sam bila ogrlicu sa privjeskom koju sam nosila oko vrata sve dok mi je djeca nisu razvukli..:)
Jedna medju najljepsim gestama je bilo kad sam za valentinovo dobila videosnimak s milion slika i fina muzika u backgroundu. Taj poklon ipak vrijedi najvise jer nije samo kupljeni poklon nego se trudilo oko njega.
Juce sam imala jedan jako lijep dan. Kcerka i ja smo bile na kuglanju, tj rodjendanskom bowlingu u O’Learysu. Djeci je bilo zabavno i moje “mamasrce” je bilo jako sretno. Ipak je najveca sreca kad su djeca sretna. Nas par roditelja sto smo prisustovali na Eleonorinom rodjendanu smo se lijepo proveli i razmjenili bitnu informaciju. Glavne teme su bile nekretnine, business, wish, posao i predskola. Ovih dana je bio razdnji rok za predskolu, aplicira se maximalno u tri komunalne a za privatne nema nekih specijalnih pravila. Do 1. aprila cemo svi saznati u kojoj skoli su nam djete placirali. Ovo je slika s bowlinga, atmosfera on top! 🙂
Inace sam mentaliteta da ako ostalih 364 dana u godini nije kao valentinovo, ne treba mi vala ni taj jedan biti.
All in tipovi poput mene vole sve ili nista…
Time to move on…
Ne znam koliko je istinito ali negdje sam cula da kad je Bon Jovi napisao pjesmu da je prvo htjeo da se zove Libresse, zatim je skontao da OB Fleur mozda bolje pase, ali nakraju je ipak odlucio da naziv pjesme bude Always.. :p ;))
Pjesma je skroz mocna. Respekt za Kralja Bon Kralja Bon Jovia!! :)) Svaki put kad cujem pjesmu naumpadnu mi nekakve scene i lijepa sjecanja iz djetinstva..sweet :p
Za promijenu objavljujem nesto vanredno tj privatno, ovako to izgleda kad sam sa kcerkom u autu 🙂
Kao sto corava koka ponekad ubode zrno tako i ja po koji ton potrefim 😉
“People Who Sing In The Car Are Happier, Healthier And Live Longer Lives” 😀 😀 😀
This is me, who “is” you? :))))
Ne isplati se cekati
Ne isplati se ocekivati
Ne isplati se mastati
Ne isplati se planirati
Ne isplati se forsirati
Ne isplati se sanjati
Ne isplati se mnogo sta…
Ali kad bolje razmislim, ko je uopste rekao da se u zivotu mora sve isplatiti?
“Hathor”
Uvijek sam bila fascinirana s svemirom, cak sam nekad davno htjela studirati inzinjerstvo svemirske tehnologije, Space Engineering u Luleåu. 🙂
Pogledajte snimak, mocan je skroz. Ko zna mozda cu i ja jednog dana otici na putovanje u taj svemocni svemir :)))))
Kad dobijete pitanje, “Ko ste VI?” moze biti jako tesko znati kako da odgovorite. Postoji toliko mnogo stvari koje radite, mislite i osjecate.
Razlicite stvari pomazu u oblikuvanju covjeka. To bi moglo biti kako vasa porodica izgleda, kako ste odrasli, s kojima se druzite i sve ostalo kroz koje prolazite. Tu mogu biti i ocekivanja kako da se ponasate i osjecate. Sve te stvari su dio vaseg identiteta. Dok god ucite nove stvari i otkrivate nove strane sebe, mozete se i promijeniti.
Mozete biti jako dobri u nekim stvarima a slabiji u drugim. Mozda drugi vide stvari kod vas kao covjeka koje vi sami kod sebe i ne vidite. Ili znate stvari o sebi koje drugi ne vide.
Drugi put kad zelite da nekog bolje upoznate mislim da vam ova pitanja mogu pomoci:
– Ko ste Vi?
– Cime se bavite?
– O cemu sanjate?
– O cemu razmisljate?
– Kako izgleda jedan standardni dan u vasoj svakodnevnici?
Razmislite takoder koliko dobro znate osobe sa kojima provodite zivot.
Znate li uopste sta bi Vi odgovorili?
Ko se usudi odgovoriti na ova pitanja dobije poklon :p
Ja sam sinoc razmisljala o tome kako malo znam o ljudima i to malo se pretvara sve vise i vise u jos manje….Uredu je to sto ja ne znam skoro nista o ljudima sto pisu po voxxyzu ili neke ostale mreze kao fb, ali kad skontam da ja ni o ljudima sa kojima sam odrasla ili sa kojima se druzim ne znam. Tu vec postaje zastrasujuci. Jer kako ocekivati da svijet postane bolji ako se svi pretvore u mene u osobu koja se najvjerovatnije po nekim mjerama smatra standardnom?
Mislim da ljudi polagano gube predstavu ko su, mozda mi svi nismo ni svjesni koliko ovo nase neangazovano ponasanje i nezainteresovanost utice na sve ovo sto se desava po svijetu.
Mogu uzeti sebe kao primjer (neprimjer ;)). Ja imam iste komsinice vec sigurno 3 godine. Idalje jedino sto znam o njima je da su zaposlene u jednoj predskoli i da su to dvije sestre koje tu zive zajedno i zajmaju stan u drugu ruku. Opsto o svom ulazu gdje ima 10 stanova nista ne znam skoro o nikom. Nisam kod nikog u stanu bila a nit je ko kod nas bio a tu vec zivim 5 punih godina. Nemam pojma ko se s cim bavi, ne znam cak ni kako se zovu i mogla bih proci pored njih u gradu bez da uopste znam da smo komsije….Mogla bih toliko toga napisati ali je nekad bolje na vrijeme se zaustaviti…pojava otkad sam pocela blogati je da mi nekad odlutaju misli i sorry sto dijelujem nezadovoljna i negativna 🙂 Ljudi svi vole pozitivu a tako i ja.
Razumijem donekle da moze iritantno biti kad neko sto zivi na zapadu i kojem je zivot sredjen pise negativno i da je jos na to sve nezadovoljan. Mozda cak razmisljate kako se usudjuje pisati takvu glupost, i najradije bi se zamjenili sa mnom zivot pa da osjetim sta je prava neimastina i sta je borba za opstanak. Ko zna? Ja mogu samo da spekuliram 🙂 Meni kao meni je najvaznije samo da imam pravo pisati sta zelim i da imam pravo reci sta mislim. I ovaj blog mi donekle sluzi kao dnevnik gdje pisem svoja razmisljanja, ko zna mozda nekad u buducnosti neko bude htjeo da zna ko sam ja i pokusace skontati pomoc postova 😉
Kad malo blize razmislim skontam da moji postovi nemaju nikakve veze s mojom svakodnevnicom 🙂 Bilo bi jako zanimljivo uci u mozak ljudi koji te ne poznaju i gledati sam sebe iz ociju nepoznati ljudi a doduse i obratno iz ociju poznati 🙂 Zvucim skoro pa da mi je vazno misljenje koje ljudi o meni imaju ali ne, vise mi je samo zabavna pomisao. Mene vise brine ta pomisao ako je to sve tako povrsno i ako smo mi vecina ljudi povrsni, od koga ocekivati pomoc ako nekad bude zatrebala? Danas se racuna sve med i mlijekom, jer nije bas da zivimo u jednoj drzavi gdje se ratuje, ali sta je sa sutra, u neimastini nema granica i kazu muka te na sve moze natjerati? Mislim da mi najbolje na to pitanje mogu odgovoriti ljudi koji su dozivjeli rat. Jer ipak vjerujem da su koliko toliko vecina tad bili u tom uhvaceni, kako jedan dan sve imaju, a sutradan ostanu bez svega…
Jedino s cim ja mogu to porediti je kad sam zavrsila u invalidskim kolicima…Tad sam ustvari tek skontala koji su mi ljudi iskreni prijatelji a koji nisu. Nisam ni tad koliko sam nakon par mjeseci. Jer u pocetku ti svi pomazu a nakon mjesec dana vec svima dosadis. Takvi smo ti mi ljudi. Danas dzenaza, a sutra vec zaboravljen..Ili? 🙂 Reci cemo da ipak nije bas sve tako crno i bijelo…:)
Slika sam ukrala sa neta 🙂 linkujem je.:)
https://www.youtube.com/watch?v=PdLIerfXuZ4
Izvor zadovoljstva i napretka ne lezi u tijelu. Ne lezi ni u izgledu. Da li srce i dusha imaju neke veze s izgledom?
Moj licni stav je sasvim logican, zovite me povrsnom ali idalje volim vise vidjeti ljude sto brinu o svom izgledu i koji su dotjerani i sredjeni nego sto su zapusteni. Znam da ne treba svako da ulaze bogatstvo da bi imao izgled. Imas ih sto su prirodno lijepi, sto prirodno zrace tolikom energijom da i kad ne zele da budu primjetni jednostavno su takvog izgleda da ih uvijek zapazis.
Zene su generacijama otkad znamo za sebe se dotjerivale, sminkale, spremale, to nam je u genima 😉 Ko god vodi brigu o izgledu pokazuje koliko toliko zdrav stav, jer prvo sto se zapusti kad se neko osjeca lose i kad nesto nije uredu je izgled. Svi mi znamo da su opce karakteristike zapusteni ljudi neurednost, slabija higijena etc.
Sva ta opsesija oko izgleda je zbog medija i najjacih svjetskih porodica i “biznismozgova”. Stvorili su takvu sliku sebe da su uzor cijelom svijetu. Ti uspjesni ljudi mogu sve da dobiju, imaju pare, imaju slavu, jako poznanstvo, uvezani su u sve, ljudi o njima pricaju, media im prati svaki korak. Trazeni su i pozivnice dobivaju na sva mjesta sto su “IN”, cijelom je svijetu bitno njihovo misljenje. Oni upravljaju s svijetom i manipulisu s nama.
Svi zele tu neovisnost sto svjetska elita ima, a na koji drugi nacin to postici nego imitiranjem. Budi upadljivi i dotjeran, nosi skupe tasne, pricaj i ponasaj se kao oni i veca je sansa da ces biti primjecen i prihvacen u drustvu. Bolje drustvo i bolja mreza poznanstva vodi vecem uspjehu. Dakle svi mi plesemo isti zivotni ples.
Zele svoj “fairy tail”, rade sve sto treba da bude veca sansa da im se san ostvari. Svi zele da budu sretni i zadovoljni, da mogu sve ostvariti, bitno je misljenje ostalih ljudi, da niko ne prica lose o tebi, da te ljudi cijene i zavole, svi stvaraju svoj imidz, svoj identitet. Zasto izmisljati koncept kad je vec smisljen.
A logicno je da je veca sansa da postignu svoj cilj ako su dotjerane nego zapustene. “Princeze” zele da ih princ koji ce im sve zelje ispuniti nadje i da zive “happily ever after”. Takve su price koje nam citaju od malena, Hollywoodske serije i romanticni filmovi svi su na istom fazonu.
Kroz casopise nam se svima programiralo da je najbitnije voditi brigu o izgledu. Svaki casopis je na slican fazon hoces fashion, hoces modu, hoces izgled, hoces da budes “in” kupi “must haves”…
Moje nije da sudim i da govorim kako smo svi mi isti, jer nismo. Ali pogledajmo oko sebe, u danasnje vrijeme je sasvim normalno da jedno musko ima vise produkata i kremi za lice nego neka cura. Normala je postala da koristi concealer i puder da skloni crne podocnjake ili crvenilo oko nosa. Sta dalje za reci..ko je ustvari s tim upravljao, do nedavno su se samo cure sminkale. Sve kako ravnopravniji svijet postaje tako i muskarci neke stvar rade sto su prije bile samo za cure, pa eto vide nama funkcionise zasto ne bi i oni imali iste uvijete kao mi i poboljsali malo svoj izgled da povecaju svoju mogucnost za uspjeh 😉
Svako zeli da bude prihvacen i svak zeli nesto bolje za sebe i nastoji da nadje put koji ga vodi uspjehu tj da postigne to sto je zacrtao.
Imas one sto sminku kupuju, a imas onda one sto je produciraju i prodaju. Svak bira svoj smijer. Prihvacaj realnost, ili se bori i pokusaj da stvoris to sve nerealno sto zelis koje tek kad uspjes postici postane realno. Znaci svak odlucuje o svom zivotu, dok god se ne upetlja tragedija ili nesreca…
Kakav bi svijet bio da smo svi isti? Ne moze svak biti bogat i uspjesan, ali svak zeli da se osamostali i da moze sebi priustiti taj neki osnovni zivot i trudi se kako da donekle ispuni svoj zivotni cilj. Instinktivno zelimo da se mnozimo i da stvorimo svoju familiju i tako to ide u krug…Neki se medjuvremeno razocaraju, a neki prihvate da nisu u mogucnost da dodu do ciljeva, a neki nadju drugi put i zadovoljstvo u tome. A neki odrastu i prestanu mastati…
“We all came into this world, naked and alone” ….
The End 🙂
PS. Mislim da sam previse Gossip girla gledala XOXO..haha…
Inspiracija posta je post od Mrava. 🙂 a izvor slike je ovdje.
