Sasvim normalan vikend… :))

Ako samo saberem zadnjih par dana…

U petak s djecom na festivalu hrane. Od svega sto se tamo moglo probati, ja sam naravno nasla kebab od medvjeda. 😂
Bar su rekli da je medvjed ali mogao je biti i pacov… 🤭🤣🤣
Toliko su stavili sosa od bijelog luka da se okus mesa uopste nije osjetio. Tako da samo oni znaju sta sam ja zapravo jela. :))

Onda je pocela kisa, ali nas nije sprijecila da setamo po gradu i probavamo sta nam je po ceifu.

Vecer je zavrsila s churros. :)))

Subota… budjenje u 5 i s najmladjim zapucam autom za Stockholm.

Opet.

Drugi put ove sedmice. :))

Telefon mi je vec od prije dvije i po sedmice nije u funkciji, a unazad dvije sedmice na popravku. Crko je dok sam bila na odmoru, a na njemu 1 TB svega i svacega…:S

U srijedu je “doktor mobitela” uspio spasiti nekih 350 GB, pa sam mu ga opet ostavila jer je narucio neki dio i nadao se da ce ga uspjeti jos jednom pokrenuti i izvuci ostatak.

Nije.

Tako da je preostalih 650 GB nestalo…

Snimci, slike, dokumenti… i ko zna sta sve jos. Najvise mi je zao snimaka. Bila sam ubijedjena da su barem oni duzi negdje fino sacuvani u oblaku.

Somehow ih nema. :/

To mi je bas tesko palo, ali hajd… life goes on. Ubuduce malo pametnije i ipak se vratiti na externe harddiskove, jes da ih imam hrpa kod kuce..ali idalje..:)

A dvije i po sedmice bez normalnog mobitela su tek posebna prica, ujedno je za mene i izazov na neki nacin ovo bio…

Kalendar, Mobilni BankID, placanje racuna, aplikacije… bilo sta. Tek kad ostanes bez njega skontas koliko se sve vrti oko te stvar, zvanom mobitel.

Ovaj koji sam koristila u medjuvremenu sluzio je kao nekad telefoni.

Za poruke i zivkanje. 😂

Samo sto nijedan kontakt nije bio spasen.

Tako da zoves one cije brojeve jos uvijek znas napamet, a na sve ostale nepoznate brojeve se javljas.

Kao nekad. :))

Danas je nedjelja i ovaj put se vracamo kuci vozom. Usput sam jos i glasala. Mislim da nikad nisam ovako rano glasala. 🙂

Jedno auto sam ostavila u Stockholmu…Nije ni moje. 😂

Nekako je zavrsilo kod mene. Tako ti je kad se odjednom pet auta iskupi u dvoristu pa ih onda vrtis na relaciji Stockholm–nazad.

A izgleda da sam usput nasla i kucicu za Kiwija. 😂

Sad jos samo da se prodavac smiluje, zapakuje je i posalje postom, pa mozemo i to prekriziti. :))

I eto…

Festival hrane, navodni medvjed koji je mozda bio pacov, dva puta Stockholm, mrtav telefon, 650 GB manje memories, glasanje, jedno tudje auto ostavljeno u Stockholmu i kucica za Kiwija.

Sasvim normalan vikend. :))

Sta li je mozak…

Nekad ti se nakon 20-30 godina u zivotu ponovo pojavi neko o kome nisi ni razmisljao. Ne neka velika ljubav iz proslosti. Ne neka stara simpatija. Nema cak ni neke price. Jednostavno neko koga si nekad davno znao iz vidjenja i to je otprilike to.

I onda se putevi ponovo ukrste. Jednom. Pa drugi put. Pa treci. I nista. Bar sam ja tako mislila. :))

A onda dodjem kuci i skontam da je moj mozak ocigledno registrovao nesto sto ja nisam. Energiju.

Hmmmm.. :))

Kako nekoga mozes nekad imati tu negdje i ne vidjeti apsolutno nista…a onda ga nakon toliko vremena odjednom vidjeti nekim drugim ocima? Mozda osoba. Atmosfera. Koordinate. Trenutak. A mozda jednostavno i ono u sta smo se u medjuvremenu pretvorili. 🙂

Jer kad si mlad, nemas pojma gdje ce nekoga zivot odnijeti, sta ce napraviti od sebe, kako ce razmisljati…a ni gdje ces ti zavrsiti. Jedno je kad si mlad, a sasvim drugo kad iza sebe vec imas zivot, karijeru, djecu i sve ono sto te usput napravi ovim sto jesi.

Mozda neke ljude jednostavno ne mozes ni vidjeti dok i sam ne dodjes do neke svoje verzije u kojoj ih vidis.

Ko ce ga znati. 🙂

Samo znam da malo ko kod mene izazove takvu reakciju. I da smo izgleda usput dodali jos jednu stavku na onu moju ionako nemogucu listu. Nije dovoljno da bude sparringpartner, da ima mozak koji me fascinira, da voli raditi i da ispunjava sve one ostale kriterije kojih se nakupilo jos od malih nogu.

Mora biti i ta energija. Neka frekvencija koja se podudara s mojom. 🙂

Ali dobro…na svijetu nas ima nekih 8,3 milijarde. Valjda se medju svima njima nadje taj jedan. 😂

Btw. sad sam maksuz izracunala koliko je jedan od 8,3 milijarde.

0,00000001%.

A opet…nekako kontam da je vrijeme na mojoj strani. 🙂

Sto vise znas sta nije, valjda si sve blize tome da prepoznas ono sto jeste.

Kao s investiranjem. Vrijeme odradi svoje. 😂

Valjda. :))

Sta li je mozak… 🙂

Ti rusis mi sve

Jedna od mojih najslusanijih pjesama dok sam studirala. 🙂 Tad sam bila u Borlängeu, studirala Materialteknik na KTH-u.

Ne pitajte me zasto, ali kad sam vec slusala “nasu” muziku, volila sam te neke grupe… AXA, Colonia, Macbeth, Konvoj… Ko me zna, zna i da ja ustvari ne znam toliko tekstova nasih pjesama. :)) Osim mozda onih sto sam naucila u Krupi po kafanama… No comments. 😂

Da nisam kopala po svom starom blogu, vjerovatno se ove pjesme danas ne bih ni sjetila. I sad gledam spot… haha. Kvalitet snimka i nije neki, ali 1999. godina. Sta li je tada znacilo snimiti spot. Ovo se mora pogledati. :))

I naravno, onda me odvede dalje da vidim sta se uopste desilo s AXA-om. Osnovani su u Sarajevu 1996, a nakon ovog albuma preselili su se u Ameriku i kasnije nastavili kao INGRAY.

Eto sta uradi jedna pjesma… vrati te 25+ godina unazad i otvori toliko memorija. 🙂


P.S. Jos je interesantnije sta mi je YouTube napravio od liste nakon AXA-e. :)) Izgleda da danas nastavljamo putovanje unazad…

Happy Friday! 🙂