Ljepota kad se putuje je da se jako puno ljudi upoznaje, sto vise putujem sve vise interesantnih ljudi i zivotnih prica cujem..:)
Zadnji put sam putovala za Sarajevo. To je bilo jedno kratko putovanje koje je trajalo od 13-17. septembra, ali ipak dovoljno dugo da bih se dosta stiglo odraditi. Ovaj put sam putovala s jednom prijateljicom koja je Kolombijanka i koja je spontano odlucila da s mnom ide. Ja mislim da cak nije znala gdje je Sarajevo, jer tokom leta je komentarisala kako jedva ceka da stignemo da se mozemo kupati. U njenoj glavi je Sarajevo bilo neko mjesto pored mora, a septembar mjesec znaci da je prilicno toplo i da cemo moci se suncati, kupati i uzivati. Pa donekle je tako i bilo, samo sto smo kupanje na plazi zamjenili za kupanje pod tusem…haha.
Ovog putovanja su mi dvije osobe paznju privukle. Vedad, jedan jako ambiciozan fitness personal trener, a druga je Emina, jedna zena koju sam upoznala u avionu i s kojom sam dozivila horor let nazad do Stockholma..:S
Dosta ljudi ne vide ljepotu novih poznanstava. Neki cak kazu da imaju dovoljno prijatelja, sta ce im koji vrag jos jedan, kad ni za ove stare prijatelje nemaju vremena.
Ja pokusavam svaku osobu gledati kao jedno znanje. Jer svaka osoba je unikatna i nikad se ne zna sta se krije u njoj. Na svijetu ne postoje dvije osobe koje su kopije jedne druge, slicna DA ali kopija NE. Uvijek polazim od toga da svaka osoba ima to nesto koje te moze nauciti, samo treba biti dovoljno znatizeljan 🙂
Do sljedeceg pisanja 🙂
