Drugi trening i vec se vidi rezultat. Slike ne lazu, ma nimalo 😉 Da li iko zna kako se motivisati za trening? Alkemichar? 😀
https://www.instagram.com/p/BZ57T5Yl9tW/?taken-by=ezoem
Lifelong passive income
Ko me zna, zna da ja uvijek neki posao vrtim, i da uvijek nadjem nacin kako zaraditi pare. Od rodjenja i otkad znam za sebe moj mozak je uvijek isto programiran bio i uvijek sam pronalazila lakse nacine da zaradim veci kapital. Ja licno, jako tesko radim ZA nekog, iako mi nude posao na lijepom mjestu gdje dosta ljudi samo sanjaju da rade, gdje ti serviraju dorucak i sto zvuci jako dobro kad nekom kazes. Jer svak zna da je lijep osjecaj pripadnosti i kad mozes ponosno odgovoriti na pitanje “u kojoj firmi radis”?
Ja idalje nisam s tim zadovoljna nego idem svojim putem i uvijek radim na tom kako prezivjeti bez da budem zaposlena. Zadnji put kad sam negdje radila i bila zaposlena i primala platu ima tome vise od 2 godine…to dosta govori o mojoj ekonomskoj situaciju. Prije godinu dana sam predala zahtjev da uzimam slobodno od posla 2 godine, tako da vidjecemo i to kako ce izgledati, ali nesto mi govori da se ja nikad vise necu vratiti na taj posao 🙂 Ako se ikad budem opet zaposlila razlog ce biti radi druzenja na poslu i radi znanja. Po zelji da radim nesto sto volim i gdje osjecam da mozak ima dovoljnu stimulaciju, ujedno da stvorim jaci network (bolji business). Ali tako najvjerovatnije vecina razmislja kad je rijec o poslu.
Zelim danas da pisem o najinteresantnijom investicijom dosad, a to je jedna firma u koju sam ulozila nedavno nesto novca.
Najmanji ulog je 250 dollara, sve naravno ovisi od mogucnost a sto je najzanimljivije dobivas % na te pare za zivot (for lifetime). Znaci dok god si ziv, ili dok god firma bude aktuelna. Svi znamo kakva su pravila i da su njemci inace jako zeznuti sto se svih poslova tice. Ovo je jedna jako interesantna mogucnost, gdje vremenom mozes stvoriti velik kapital. Trenutno je to jedna grupa ljudi, gdje se ne moze uletiti tek tako ako nemas nekog ko s tim radi. Firma je prilicno nova, ali vlasnik vec 2 godine je skroz ekonomski neovisan.
Po mom misljenju je spor nacin zarade, ali s obzirom da dobivas dividendu sedmicno i s obzirom da su to sve ljudi koji fakticki znaju jedno drugog, istovremeno cini ovu firmu atraktivnom. Sedmicno je dosad na kapital isplata bila minimum 1,44%. Ako se vise ulozi onda se naravno veci % ima. U njemaca je sigurnost i odgovornost prva, i da sve bude na nivou. Radije kazu da ce manji % biti i kasnije te iznenade ako je rezultat bio dobar i isplate vise.
Ja sam uradila jednu excelfilu gdje sam racunala kako bi izgledalo da se ulozi 250 dollara, i skontala sam da se ulog moze vratiti tek nakon 3,5 god. Tu sam racunala tu najmanju dividendu od 1,44% sedmicno.
Jedini nacin da zaradjujete toliko da mozete od toga da zivite, je da izgradite jedan team i da na taj nacin povecate svoj obrt i passive income. Ili nacin broj dva, je da dignete kredit (ako nemate na stednom racunu toliko para), i da “rizikujete” toliko da mozete direktno poceti reinvest sve dividende i na taj nacin stvoriti efekt “kamate-na-kamatu” sve dok ne stvorite toliki passive income da ste zadovoljni. Kad to izgradite, onda imate tu dozivotnu ekonomsku slobodu da mozete “uzivati”, ili cete biti i tad nezadovoljni. Ko zna 🙂
Ja licno mislim da je 5000 dollara ta suma para koja je potrebna da bi se moglo nesto brze uraditi a da se ne treba s preporukama baviti nego da samo svoj kapital umnozavate, tj da dividende rade same za sebe. Izracunala sam da s ulogom od 5000 dollara od druge sedmice pocinjete zaradjivati oko 120 dollara sedmicno. Samim tim da “reinvest” dividende nakon godinu dana ste stvorili mininum 318 dollara sedmicno (dozivotno)…:)
Ako zelite da vratite svoj ulog od tih 5000 dollara pricekajte godinu dana i mozete ih vratiti u roku 15 sedmica. Zatim nemate vise nikakav novac ulozen a pare idalje nastavljaju zaradjivati i daju vam pasivan income od minimum 318 dollara sedmicno koje u mojim ocima zvuci kao jedan jako dobar pasivan prihod.
Dozivotno primati 318 dollara sedmicno s nikakvim ulogom, skoro pa wow faktor…:)
U Njemackoj imam jednog prijatelja koji je sef i radi kao inzinjer. On je ulozio 25000 dollara (digao kredit), i predao ljetos papir za otkaz, ima jos 2,5 mjeseca da odradi prije nego sto ce samo od ovoga zivjeti…Rano je jos reci da li je glup i naivan ili je pametan i hrabar 😉 (citam vam misli)
Ja licno mislim da se nece zeznuti, jer znam da je uradio svoj due diligence…
Do sljedeceg pisanja 🙂
PS. Izvinjavam se za sve gramaticke greske u ovom postu i opsto na blogu, ako nesto nije korektno napisano slobodno me ispravite a ako vam nesto nije jasno slobodno upitajte 🙂
Sliku sam odavde pozajmila
Cemu sva borba?
Od samog rodjenja pocinje ta borba, bore se roditelji, borimo se mi.
Zivot se svodi na to kako preziviti i kako nauciti djete da prezivi i da “uspje”.
Borba pocne, od vrtica idemo dalje u skolu, iz skole na fakultet.
Zavrsi se fakultet dode borba za poslom, na poslu nepravda, borba za opstanak, borba za visu platu, borba za neku karijeru.
Na privatnom planu, borba za osvajanje srca, ko osvoji taj je pobjednik ko ne osvoji samac bude.
Osnujes/neosnujes familiju, dobijes/nedobijes djecu, borba se nastavlja.
Borba za opstanak, borba za ljubav, borba za lovom…
Neki po nesreci imaju dodatni zdravstveni borbi, nepravda.
I tako to sve ide u krug, sve vise obaveza, nakraju si toliko pun obaveza da sam sebe izgubis.
Pocinjes se pitati cemu sva borba?
Cudni smo mi ljudi…
Postanes mrtvohladan, skoro pa ti sve svejedno, jer ne vidis poentu, i svrhu svega.
Vidis da je sve prolazno, ljudi na koje si navikao kroz zivot nestaju. U trenutku sto je zabavno, nakon nekog vremena malo sta znaci, nekad nakon par minuta a nekad nakon par godina.
Koliko vremena s nekim ljudima provedemo, da bi nakraju se samo odstranili i stranci postali. Godine prodju bez da se cujes i vidis, kao da se nikad niste druzili i poznavali.
Svako se mijenja, a i da se ne zelis mijenjati, oko tebe se sve mijenja, tako da ispadnes iz kolosijeka. Htjeo ne htjeo ces se puno puta u zivotu razocarati.
Zatim, what´s the point…somebody please tell me…:)
Let´s build some muscles
https://www.instagram.com/p/BZ1s-DjDU6N/?taken-by=ezoem
Posljedna volja
Dakle posljedna volja od mog pradjeda, napisana 6.okt 1910 godine.
Lijep i drag osjecaj kad se nadje nesto koje se vec duze vrijeme trazi ili razmislja gdje moze biti. Mislim da je to problem vecina nas da toliko dokumentacije i slika imamo i samo slazemo na hrpu, da nakon 20 god. se ne mozemo nikako snaci. Nit znamo gdje je koja slika/snimak, nit na kojem harddisku. Ja sam ljetos prebacivala sve svoje harddiske na jedan cloud sto ima neograniceni prostor, i ostao mi je samo jedan harddisk koji nikako ne mogu da prebacim jer je ostacen. Tu su mi najvazniji dokumenti jer mi je to najnoviji harddisk bio.
Dakle ipak nakraju ispadne da je najbolji nacin the old way raditi, ispisati sve dokumente i albume puniti slikama. Jedino na taj nacin se moze produziti rok i sacuvati sljedecoj generaciji, kao sto je moj pradjed Hadzi Husnija uradio 😉
Personalni trener Vedad Smajlovic
Mozda ste se i vi kao ja odlucili za malo zdraviji lifestyle ili da sljedeceg ljeta nemorate uvuci stomak i ustrucavati se na plazi..:))
Ukoliko zelite tu promijenu i da se date u zdraviji zivot i zapocnete transformaciju tijela, najbolje vrijeme da pocnete bi bilo danas.
A gdje i kako poceti?!
Moje misljenje je da ako vec zelite optimalan rezultat i ozbiljno se posvetiti necemu i ujedno nauciti kako treba, onda izaberite nekog kome je to profesija i ko se profesionalno bavi s tim. Najjednostavnije vam je kontaktirati Vedada, i za pocetak dogovoriti jedan sastanak.
Za mene je birati personalnog trenera isto kao birati kod koje frizerke da idem na frizuru, ako postoje dvije a ne razlikuje se toliko u cijeni, izabrala bi najvjerovatnije onu koja bolju frizuru ima, i koja drzi do sebe, u nadi da i od mene neko cudo napravi…:D
Carpe Diem 🙂
Putovanja i nova poznanstva
Ljepota kad se putuje je da se jako puno ljudi upoznaje, sto vise putujem sve vise interesantnih ljudi i zivotnih prica cujem..:)
Zadnji put sam putovala za Sarajevo. To je bilo jedno kratko putovanje koje je trajalo od 13-17. septembra, ali ipak dovoljno dugo da bih se dosta stiglo odraditi. Ovaj put sam putovala s jednom prijateljicom koja je Kolombijanka i koja je spontano odlucila da s mnom ide. Ja mislim da cak nije znala gdje je Sarajevo, jer tokom leta je komentarisala kako jedva ceka da stignemo da se mozemo kupati. U njenoj glavi je Sarajevo bilo neko mjesto pored mora, a septembar mjesec znaci da je prilicno toplo i da cemo moci se suncati, kupati i uzivati. Pa donekle je tako i bilo, samo sto smo kupanje na plazi zamjenili za kupanje pod tusem…haha.
Ovog putovanja su mi dvije osobe paznju privukle. Vedad, jedan jako ambiciozan fitness personal trener, a druga je Emina, jedna zena koju sam upoznala u avionu i s kojom sam dozivila horor let nazad do Stockholma..:S
Dosta ljudi ne vide ljepotu novih poznanstava. Neki cak kazu da imaju dovoljno prijatelja, sta ce im koji vrag jos jedan, kad ni za ove stare prijatelje nemaju vremena.
Ja pokusavam svaku osobu gledati kao jedno znanje. Jer svaka osoba je unikatna i nikad se ne zna sta se krije u njoj. Na svijetu ne postoje dvije osobe koje su kopije jedne druge, slicna DA ali kopija NE. Uvijek polazim od toga da svaka osoba ima to nesto koje te moze nauciti, samo treba biti dovoljno znatizeljan 🙂
Do sljedeceg pisanja 🙂
Mogucnost ti se pruzi a tvoje je da li ces pokusati ili ne
Jeste li ikad culi da nesto sto predobro zvuci ne moze biti istinito?
Ja jesam ali kad mi se pruzila ova prilika koliko god mi je mozak govorio da to ne moze biti istinito ja sam ipak poslusala onaj glas i moj osjecaj koji sam imala u stomaku i odlucila da probam. Premal je ulog nasprem profita da bi se odustalo prije pokusaja.
Ja se nisam pokajala, jer vec od prve sedmice pare rade same od sebe. I prosto ne mogu da vjerujem da je toliko jednostavno toliki kapital zaradjivati a da nista sam ne radis. Onaj osjecaj kad znas da zaradjujes 24/7 365 dana godisnje je neopisiv…:))) toliko sam bila uzbudjena u pocetku da nisam mogla da spavam i samo sam o tome razmisljala…:))
Najradije bih htjela to svim ljudima podjeliti, jer mi je zao da svima ne olaskam zivot kad vec ocigledno ima nacin.
Ali sto bih? Koga bude zanimalo nek mi se javi, jel tako? Pokusavam cijeniti svoje slobodno vrijeme tako da zadnje sto zelim je da koristim svoje dragocijeno vrijeme ubjedjujuci ljude kad ga mogu u nesto pametnije i zabavnije iskoristiti :))
It works for me…toliko znam, a ko je znatizeljan nek mi se slobodno javi. Odlican je osjecaj moci raditi sta hoces i kad hoces 🙂 biti s djecom koliko zelis i najvise cijenim ovu neovisnost…pa trajala dok traje 🙂
Odlucila sam da ako ikad opet budem radila fulltime za nekog, to ce biti radi znanja i da stimulisem svoj mozak i mozda radi raje na poslu…a zasad mi je iovako lijepo…
Zelim svima jednu ugodnu noc 🙂
Pitka voda u Sarajevu
Iako sam vec skoro sedmicu dana zdravstveno u losijem stanju, probudila sam se s nekom novom motivacijom i odlucila da ce ovaj dan biti dobar. Od dana nista vise neocekujem nego da odem do doktora, da jedem i da radim samo ono sto me cini zadovoljnom 🙂 Projekat na kojem bih stvarno trebala raditi nek ceka, zdravlje je ipak No1. Ili je ovo samo jos jedan izgovor samo da ne radim to sto trebam…we´ll see 😉
Lekcija sedmice je da sljedeci put kad odem u Sarajevo ne pijem vodu iz cesme…
So be it 🙂
Za sve nas koji imamo kucni odgoj a koji se nekulturno ponasamo
Prije (odnosi se na eru prije facebooka, chatova) kad se razgovaralo preko kucnog telefona, znalo se gdje je pocetak a i kraj razgovora. Razgovor se sastajao od poziva, razgovora i pozdrava. Osim u filmovima gdje se obicno samo spusti slusalica, bez da se pozdravi…
Internet nam je omogucio da uvijek budemo dostupni preko socijalni mreza, a ta dostupnost je rezultirala u nekulturu. U danasnje vrijeme je sasvim normalno procitati poruku i ne odgovoriti (biti zauzet, pun posla), nekad se ni danima ne uzvrati pozdrav ili poziv, a nekad mozemo samo u sred diskusije da nestanemo i da se ne javljamo, i sljedeci put kad se cujemo, pravimo se kao da se nista nije desilo…
Ja odavno reagujem na tu “nekulturu”, jer se sad ni ne izvinjava nego se samo predpostavlja da je uredu to (po mom misljenju) nonsalantno ponasanje.
Koja je poenta ikakvu pricu zapocinjati s osobom ako nije tu i ako se zna da ce nestati bez da se pozdravi? E to bih rado htjela znati, you tell me…:)
Nekad imam osjecaj da je lakse do predsjednika doci nego dogovoriti se oko jedne obicne kafe…e da mi je znati sta ce biti za jos par godina…
Ipak, dragi kucni telefon…Zahvalna sam sto sam dozivjela eru kucni telefona, pisama i poruka :)) Dok su ljudi jos uvijek bili kulturni, nedostaje mi to…
Samim tim da skrenem makar jednoj osobi paznju, ovaj post je svoju funkciju odradio.
Konkluzija: Sljedeci put kad chattate s nekim ili kad nestanete (u sred price) iz bilo kojeg razloga, ako nista samo javite toj osobi, pa makar to samo tri slova bila, (brb=be right back), (cuj se kasnije), zurim cul=call you/catch up later) ili slicno…:)
Do slijedeceg pisanja…Tschüss 😀