Posljedna volja
Dakle posljedna volja od mog pradjeda, napisana 6.okt 1910 godine.
Lijep i drag osjecaj kad se nadje nesto koje se vec duze vrijeme trazi ili razmislja gdje moze biti. Mislim da je to problem vecina nas da toliko dokumentacije i slika imamo i samo slazemo na hrpu, da nakon 20 god. se ne mozemo nikako snaci. Nit znamo gdje je koja slika/snimak, nit na kojem harddisku. Ja sam ljetos prebacivala sve svoje harddiske na jedan cloud sto ima neograniceni prostor, i ostao mi je samo jedan harddisk koji nikako ne mogu da prebacim jer je ostacen. Tu su mi najvazniji dokumenti jer mi je to najnoviji harddisk bio.
Dakle ipak nakraju ispadne da je najbolji nacin the old way raditi, ispisati sve dokumente i albume puniti slikama. Jedino na taj nacin se moze produziti rok i sacuvati sljedecoj generaciji, kao sto je moj pradjed Hadzi Husnija uradio 😉
Personalni trener Vedad Smajlovic
Mozda ste se i vi kao ja odlucili za malo zdraviji lifestyle ili da sljedeceg ljeta nemorate uvuci stomak i ustrucavati se na plazi..:))
Ukoliko zelite tu promijenu i da se date u zdraviji zivot i zapocnete transformaciju tijela, najbolje vrijeme da pocnete bi bilo danas.
A gdje i kako poceti?!
Moje misljenje je da ako vec zelite optimalan rezultat i ozbiljno se posvetiti necemu i ujedno nauciti kako treba, onda izaberite nekog kome je to profesija i ko se profesionalno bavi s tim. Najjednostavnije vam je kontaktirati Vedada, i za pocetak dogovoriti jedan sastanak.
Za mene je birati personalnog trenera isto kao birati kod koje frizerke da idem na frizuru, ako postoje dvije a ne razlikuje se toliko u cijeni, izabrala bi najvjerovatnije onu koja bolju frizuru ima, i koja drzi do sebe, u nadi da i od mene neko cudo napravi…:D
Carpe Diem 🙂
Putovanja i nova poznanstva
Ljepota kad se putuje je da se jako puno ljudi upoznaje, sto vise putujem sve vise interesantnih ljudi i zivotnih prica cujem..:)
Zadnji put sam putovala za Sarajevo. To je bilo jedno kratko putovanje koje je trajalo od 13-17. septembra, ali ipak dovoljno dugo da bih se dosta stiglo odraditi. Ovaj put sam putovala s jednom prijateljicom koja je Kolombijanka i koja je spontano odlucila da s mnom ide. Ja mislim da cak nije znala gdje je Sarajevo, jer tokom leta je komentarisala kako jedva ceka da stignemo da se mozemo kupati. U njenoj glavi je Sarajevo bilo neko mjesto pored mora, a septembar mjesec znaci da je prilicno toplo i da cemo moci se suncati, kupati i uzivati. Pa donekle je tako i bilo, samo sto smo kupanje na plazi zamjenili za kupanje pod tusem…haha.
Ovog putovanja su mi dvije osobe paznju privukle. Vedad, jedan jako ambiciozan fitness personal trener, a druga je Emina, jedna zena koju sam upoznala u avionu i s kojom sam dozivila horor let nazad do Stockholma..:S
Dosta ljudi ne vide ljepotu novih poznanstava. Neki cak kazu da imaju dovoljno prijatelja, sta ce im koji vrag jos jedan, kad ni za ove stare prijatelje nemaju vremena.
Ja pokusavam svaku osobu gledati kao jedno znanje. Jer svaka osoba je unikatna i nikad se ne zna sta se krije u njoj. Na svijetu ne postoje dvije osobe koje su kopije jedne druge, slicna DA ali kopija NE. Uvijek polazim od toga da svaka osoba ima to nesto koje te moze nauciti, samo treba biti dovoljno znatizeljan 🙂
Do sljedeceg pisanja 🙂
Mogucnost ti se pruzi a tvoje je da li ces pokusati ili ne
Jeste li ikad culi da nesto sto predobro zvuci ne moze biti istinito?
Ja jesam ali kad mi se pruzila ova prilika koliko god mi je mozak govorio da to ne moze biti istinito ja sam ipak poslusala onaj glas i moj osjecaj koji sam imala u stomaku i odlucila da probam. Premal je ulog nasprem profita da bi se odustalo prije pokusaja.
Ja se nisam pokajala, jer vec od prve sedmice pare rade same od sebe. I prosto ne mogu da vjerujem da je toliko jednostavno toliki kapital zaradjivati a da nista sam ne radis. Onaj osjecaj kad znas da zaradjujes 24/7 365 dana godisnje je neopisiv…:))) toliko sam bila uzbudjena u pocetku da nisam mogla da spavam i samo sam o tome razmisljala…:))
Najradije bih htjela to svim ljudima podjeliti, jer mi je zao da svima ne olaskam zivot kad vec ocigledno ima nacin.
Ali sto bih? Koga bude zanimalo nek mi se javi, jel tako? Pokusavam cijeniti svoje slobodno vrijeme tako da zadnje sto zelim je da koristim svoje dragocijeno vrijeme ubjedjujuci ljude kad ga mogu u nesto pametnije i zabavnije iskoristiti :))
It works for me…toliko znam, a ko je znatizeljan nek mi se slobodno javi. Odlican je osjecaj moci raditi sta hoces i kad hoces 🙂 biti s djecom koliko zelis i najvise cijenim ovu neovisnost…pa trajala dok traje 🙂
Odlucila sam da ako ikad opet budem radila fulltime za nekog, to ce biti radi znanja i da stimulisem svoj mozak i mozda radi raje na poslu…a zasad mi je iovako lijepo…
Zelim svima jednu ugodnu noc 🙂
Pitka voda u Sarajevu
Iako sam vec skoro sedmicu dana zdravstveno u losijem stanju, probudila sam se s nekom novom motivacijom i odlucila da ce ovaj dan biti dobar. Od dana nista vise neocekujem nego da odem do doktora, da jedem i da radim samo ono sto me cini zadovoljnom 🙂 Projekat na kojem bih stvarno trebala raditi nek ceka, zdravlje je ipak No1. Ili je ovo samo jos jedan izgovor samo da ne radim to sto trebam…we´ll see 😉
Lekcija sedmice je da sljedeci put kad odem u Sarajevo ne pijem vodu iz cesme…
So be it 🙂
Za sve nas koji imamo kucni odgoj a koji se nekulturno ponasamo
Prije (odnosi se na eru prije facebooka, chatova) kad se razgovaralo preko kucnog telefona, znalo se gdje je pocetak a i kraj razgovora. Razgovor se sastajao od poziva, razgovora i pozdrava. Osim u filmovima gdje se obicno samo spusti slusalica, bez da se pozdravi…
Internet nam je omogucio da uvijek budemo dostupni preko socijalni mreza, a ta dostupnost je rezultirala u nekulturu. U danasnje vrijeme je sasvim normalno procitati poruku i ne odgovoriti (biti zauzet, pun posla), nekad se ni danima ne uzvrati pozdrav ili poziv, a nekad mozemo samo u sred diskusije da nestanemo i da se ne javljamo, i sljedeci put kad se cujemo, pravimo se kao da se nista nije desilo…
Ja odavno reagujem na tu “nekulturu”, jer se sad ni ne izvinjava nego se samo predpostavlja da je uredu to (po mom misljenju) nonsalantno ponasanje.
Koja je poenta ikakvu pricu zapocinjati s osobom ako nije tu i ako se zna da ce nestati bez da se pozdravi? E to bih rado htjela znati, you tell me…:)
Nekad imam osjecaj da je lakse do predsjednika doci nego dogovoriti se oko jedne obicne kafe…e da mi je znati sta ce biti za jos par godina…
Ipak, dragi kucni telefon…Zahvalna sam sto sam dozivjela eru kucni telefona, pisama i poruka :)) Dok su ljudi jos uvijek bili kulturni, nedostaje mi to…
Samim tim da skrenem makar jednoj osobi paznju, ovaj post je svoju funkciju odradio.
Konkluzija: Sljedeci put kad chattate s nekim ili kad nestanete (u sred price) iz bilo kojeg razloga, ako nista samo javite toj osobi, pa makar to samo tri slova bila, (brb=be right back), (cuj se kasnije), zurim cul=call you/catch up later) ili slicno…:)
Do slijedeceg pisanja…Tschüss 😀
Nigdje veze
Ja kad pisem, doduse isto se desava kad pricam. Prvo napisem/ispricam “kraj” tj. zakljucak pa zatim pocnem pisati/pricati pocetak i objasniti o cemu se ustvari radi…
The End 😀
Friends Arena
Prelijep dan, koji sam iskoristila da odem na rucak s bratom 🙂 medjutim kad smo usli u restoran zadesio moj stari radni kolega tu u istom restoranu tako da je taj rucak se zavrsio na Friends areni. Jako je mocan osjecaj stojati na areni svedske reprezentacije 🙂 ipak imam osjecaj da ce Svedska osvojiti prvo mjesto sljedece godine…zlato je u/na mojim rukama ;))))
I am back! :)
Tako, odlucila sam opet blogati, nije me bilo dugo…:) Prvo malo mjuze….oppppaaaaaaa 😀