trening – HATHOR

Ono moje pretjerivanje

Danas sam odlucila da se vratim treningu. Ono, bas treningu. Ali i da se ovaj put malo vise posvetim plivanju.

Skoro mjesec dana sam plivala na moru i primijetila da se nekako bolje osjecam u tijelu. A plivanje je ipak sport kod kojeg imam najmanje problema s povredama. Prosle godine sam se bila vratila taekwon-dou i onda ne samo da su mi kukovi jos vise otisli, nego su me i koljena pocela zezati… 🤦‍♀️ Tako da sam ovaj put krenula “laganije”. Plan je prvo da napravim neku osnovu, pa ako to uspije…onda mozemo dalje. :))

A treba mi i taj neki boost. Da se trgnem. Valja zimu izdrzati… 🙂

I naravno, prije nego sto sam uopste otisla na prvi trening, odlucila sam da narucim sve sto mi treba. Kratke peraje, nove naocale, kapu posebno za dugu kosu (te vala nisu imali kad sam se ja nekad davno bavila plivanjem), dolme, dasku, paddles…pa jos jedne paddles. :)) Sad kad bolje skontam, pa covjece, ja vec nekih 25 godina govorim kako cu kupiti opremu i ponovo poceti plivati…i nikad. Danas sam se ipak odlucila…mali korak za covjecanstvo…ali velik za mene heh… Nema vise izgovora. :))

I ako ista ne volim, onda je to traziti po internetu robu, opremu i sve te stvari koje treba narucivati. Gradjevinski materijal…e to je vec zanimljivo gledati, razmisljati kako sta…ali ovo…ili jos gore kad treba neku odjecu narucivati… 🤦‍♀️ Danas sam se vala umorila dok sam sve pohvatala na tri razlicite stranice…

I onda sam naletjela na trening bikinije koje su odnikud snizili sa 395 kr na 49 kr. Ima li ista bolje od dobrog deala…heh…uzela sam odmah 5, usput sam i jedan sestri uzela, valjda joj bude pasao…jos samo da i meni ovi moji pasu, to bi bilo extra. :))

Nisam ih uzela zbog treninga. Vise sam ih uzela da sljedece ljeto mogu normalno skakati s mola. 😂😂😂 Ovi obicni koje imam nisu bas predvidjeni za moje skakanje, pa svaki put poslije moram ganjati kupaci po moru. :))

I nakon sto sam se vec fino umorila trazeci i narucujuci sve to, otisla sam da treniram. Prvo teretana. Pola sata na biciklu, pa uglavnom vjezbe za noge i samo jedna za ramena. Zatim plivanje… :))

1000 metara.

Bez kape…sto je bas naporno jer kosa samo smeta dok plivas. Za prvi trening nakon ko zna koliko vremena…super.

I jos sam uzela onaj abakus za brojanje duzina (da, upravo sam morala googlati kako se na nasem kaze svedski “kulram” :))). Isti onaj sto su nekad, dok sam ja trenirala, koristile one stare babe sto dodju plivati na bazen. 😂😂

Na kraju se sve zavrsilo sa 2 sata treninga. I tu dolazimo do onog mog pretjerivanja. :)) Ja ocigledno ne znam ono…krenuti lagano. Ne. Odmah prvi dan…Hajmo Zmajevi, idemo… 😂😂

Vidjecemo koliko ce trajati ovaj moj trening. Ako sebe dobro poznajem, sutra cu se vec malo teze dovuci do teretane. 😂🤭

P.S. Slika je napravljena uz pomoc AI-a. I ne, nisam ja na slici. ;)) 😂

Pusaci

Jedna stvar koja mi je kristalno jasna jeste da ja stvarno ne mogu pusace. I ne mislim ono “bilo bi bolje da ne pusi”…nego meni te cigare jednostavno ugase privlacnost.

Miris mi je jako bitan. Ne parfem, nego bas onaj prirodni…tu genetika radi svoje. Mozes biti lijep, pametan, zanimljiv, sve super…ali ako te jednom povezem s mirisom cigara, gotovo. Pogotovo nakon poljupca. Onaj osjecaj kao da sam progutala pepeljaru…i moj mozak te vec spremio u pogresnu ladicu. :))

I nisu samo cigare. Zubi su mi bitni. Higijena. Kako neko vodi racuna o sebi. Da li trenira, ima energije, nesto svoje sto ga vuce naprijed.

A imala sam ja i ono “ne pusim ja, to drugi puse na poslu pa se zato osjeti”. A onda dodje odmor, festa…i cigara se nekako sama stvori u ruci. :)) Na kraju vise nisam vjerovala ni vlastitom nosu.

Kad sad pogledam unazad, neke stvari sam izgleda znala puno prije nego sto sam ih znala ovako objasniti. Jos krajem devedesetih imala sam svog “soulmatea”. Nikad nismo ni usli u vezu. Pusac. Vjernik. Nije trenirao. Zivjeli smo dva potpuno razlicita zivota. I koliko god se mi kontali…to ocigledno nije bilo dovoljno. Jedno je imati neku posebnu povezanost s nekim, a drugo s tom osobom stvarno moci zivjeti.

Puno godina kasnije sjedim u prostoriji gdje nekoliko odraslih ljudi pusi, a pored njih beba koja nema ni godinu dana. Ja gledam i kontam…wtf? Meni je to bilo potpuno van pameti. Odrasla sam kao sportasica i jos puno prije nego sto sam imala djecu bilo mi je nezamislivo da ona jednog dana odrastaju uz dim cigara i gledaju odrasle kako puse, pa da im to postane sasvim normalno. Danas ih imam troje. Misljenje isto.

I onda skontam da sam kroz zivot ipak znala uraditi nesto sasvim suprotno. Nesto mi ne pase, ali ja umjesto da stanem na tome, vidim sta bi od toga moglo biti. Mozda ce se promijeniti. Mozda ce prestati pusiti, poceti trenirati, zdravije se hraniti. Mozda ce se odnekud pojaviti i ta volja i ambicija za necim svojim sto ga ispunjava.

Jer ja volim projekte. :)) Vidim potencijal i odmah kontam sta bi od necega moglo biti. Odlicna osobina za posao, ideje i sve ono sto stvarno jeste projekat.

Ali ljudi nisu projekti.

Ovo je mozda savjet za buducnost…ko zna, mozda moja djeca nekad budu citala sta pisem. Ja im ionako uvijek govorim isto: ljudi su uglavnom ono sto jesu. Mogu se malo prilagoditi, malo “deformisati”, pogotovo one prve dvije godine dok traje honeymoon…ali kad prodje dovoljno vremena, vrlo cesto sve pocne vuci nazad.

Meni je to nekako kao sa zeljezom ili drvetom koje savijes. Ili jos bolje…zubima. Nosis protezu, ispravis ih, sve super. Skines protezu i ako ih nista vise ne drzi, oni opet imaju tendenciju da krenu prema starom polozaju. :))

E tako nekako ja gledam i ljude. Mozes nekoga malo saviti prema sebi, moze se i on prilagoditi tebi, ali ako to nije stvarno njegovo…tesko ces ga cijeli zivot drzati u tom novom polozaju.

A u koga ces se zaljubiti…e to vec ne biras bas uvijek. Mozak nije toliko logican, hehe. Ali mozes bar ponekad izaci iz svoje glave i pogledati sta stvarno imas ispred sebe.

I nije ovo ustvari ni samo pitanje cigara. Vise je pitanje karaktera, navika i nacina zivota. Isto mi je s picem. Mozes popiti, izaci, nazdraviti…ali kad nesto predje iz “ponekad” u svaki dan, meni se pali crveni trokut. Kad ti nesto treba svaki dan, onda se vec pitam ko tu kime upravlja. O drogi da ne pricam. Tu je kod mene nulta tolerancija.

I ambicija mi je bitna. Ne mora svako htjeti osvojiti svijet. Ne moramo cak ni htjeti iste stvari. Ali imaj nesto svoje. Nesto sto te ispunjava, sto te pokrece, sto te cini sretnim. Jer ako ja stalno nekoga moram vuci, motivisati ili cekati da me stigne…onda svoju energiju trosim na tudji put.

A tu ne gubis samo energiju. Gubis vrijeme, a i zdravlje.

Kod mene je svijet ionako prilicno crno-bijel. Nemoj mi sivog. Ja sam vise “all in or nothing”. Ako pase, pase. Ako ne pase…simply ne pase. Ne da mi se vise trositi energiju na ono sto ne pase.

Ustvari, sve vise stvari gledam upravo kroz energiju. Ako mi je nesto stalno uzima, znam dovoljno. Ali kad negdje osjetim ono suprotno…da od nekoga ili necega dobijem energiju, da me digne, pokrene, probudi mi mozak…e, to me privuce.

A onda je vec opasno. 😉

A kad sve ovo saberem…da, bitni su mi miris, privlacnost, zubi, higijena, trening, energija, karakter, ambicija. Sve to. Ali meni je ipak najbitnije ono sto se tesko stavi na neku listu…da se jednostavno kontamo. Ista frekvencija. Da razgovor ide sam od sebe, da mogu nesto nauciti, vidjeti neki ugao koji sama nisam vidjela i da jedno drugom mozemo malo pomjeriti granice.

Jer meni stvarno nije poenta imati nekoga pored sebe samo da ne budem sama. Ruku na srce, zadnjih sedam godina nisam ni imala puno prostora da nekoga novog pustim dovoljno blizu. Previse energije je odlazilo na neke druge stvari. A sad imam svoje stvari koje zelim ostvariti, hocu da uzivam u onome sto vec imam, u onome sto me ispunjava i cini sretnom…a prije svega tu su moja djeca.

A ako se vec neko slucajno pojavi…

Ne trazim potencijal.

Ne jos jedan projekat.

Trazim sparringpartnera. 😉

Da li nastaviti s treningom u mjesecu ramazana?

U ovom videou Personalni trener Vedad odgovara na jedno jako interesantno pitanje :

Da li nastaviti s treningom u mjesecu ramazana i u koliko se odlucimo za trening kojem periodu je najbolje vjezbati?

Znaci da nema izgovora pa cak ni tokom ramazana! 🙂

Zdrav zivot – Prva epizoda

U svoje zdravlje treba ulagati kao sto se ulaze u bilo kakav biznis od kojeg ocekujes neki profit. Najefikasniji i najbrzi nacin je kamata na kamatu efekat.
Isto kao sto vodite brigu o svom autu i vozite ga redovno na servis, tako trebate voditi brigu o svom zdravlju i o sebi. U auto ne sipate bilo koje gorivo i ne pustite da stoji mjesecima bez da ga provozate. Tako isto pocnite razmisljati o svom tijelu, jer da bi tijelo ispravno funkcionisalo trebate o njemu voditi brigu. Redovno se krecite, trenirajte, idite na masaze i pazite na ishranu kako bi na taj nacin optimalno funkcionisali ?
Treba se sebi postaviti dugorocni cilj a da vam nebi bilo previse monotono i da dosadi trenirati uvijek jedno te isto vazno je da varirate trening. Ne treba uvijek u teretanu ici, nekad se moze i na bazen ili u prirodu negdje trenirati…

Zelim vam svima jedan ugodan dan ?