Knock, knock…

Čitam stare drafts/postove koje nikada nisam objavila, neki od njih su čak i stari par godina. Razmišljam koliko se toga promijenilo za tako kratko vrijeme. Od toga da sam imala potpunu slobodu i da sam sama odlučivala o svom životu, do situacije gdje više ne smijem odlučivati i nemam uopće kontrolu i slobodu kao što sam imala prije. Ne smijem putovati, nemam pravo na odmor, ne smijem s djecom na odmor ići, nebitno bio to ljetni ili zimski raspust.

I kažu kako je sve bajno na Zapadu… i kako žene imaju sva prava… Ja sam čisti primjer da to ne štima…

Praznina

Moj tata uvijek govori da nakon nekog vremena dođe do “kristalizacije”…

Ja se pokušavam sabrati i veći vremenski period pokušavam smisliti svoj sljedeći korak, ali moram priznati da mi i ne ide baš najbolje. Osjećaj “udaram na sve strane”, a ne mogu odrediti koji korak je pravilan. Jer svaki potez obuhvata više ljudi, a ne želiš da “ostalim tj. svojoj familiji” uskratiš nešto zato što si se doveo u tu situaciju. Pokušavam razvrstati sve misli i po prioritetu ih rješavati, a koliko god mislim da rješavam, sve više dodatnih faktora se pojavljuje, tako da na kraju ne znam koja odluka je tačna odluka. Kad imaš djecu, sav trud se snosi na to da im osiguraš lijep i kvalitetan život. Sebe zapostaviš i staviš na “standby” dok ne skontaš šta je “next”… teško je razmišljati bez emocija, što je istina.

Roditeljski sastanak

Prvo je nastavnica muzike prelazili gradivo muzike i zasto je bitno da djeca rano pocnu pjevati i muzikom se baviti. Zatim je i nas roditelje aktivirala da nebi zaspali i da razumijemo kako je zabavna muzika i kako je ucenicima zabavno na casovima. Ovo je snimak sto sam uspjela snimiti, nastavnica nas je samo 2min prije toga nego sto sam ovo snimila podjelila nas roditelje u 4 razne grupe i otpjevala svaciju melodiju i zatim smo zajedno svi pjevali.

Ovo je jako zabavno bilo (nama roditeljima) i mislim da ce svakom roditelju ostati ovaj momenat u sjecanju.

Ko zna mozda ovaj snimak nekog nastavnika bude inspirisao da tako nesto uradi na sljedecem roditeljskom sastanku 😉

Zasto kao strani drzavljanin (ne)stediti novac u Bosnu i Hercegovinu?

Dosta nas koji zivimo u inostranstvu drzimo dio novca na stednim knjizicama u Bosni i Hercegovini. Razlozi stednje nije zbog te vise kamate, jer od tako niski kamata se sigurno necete obogatiti…Nego je radi osjecaja neke dobre svrhe i onaj osjecaj pripadnosti da ste ipak dio neceg iako ne zivite tu.  Mozda i u nekoj nadi da ce se situacija poboljsati kad tad i da ako su vec stanovnici drzave digli ruke i samo gledaju kako da bjeze da makar Mi kao mi radimo nesto primjerno..

Moj plan kad sam bila prebacila svoju ustedjevinu u Bosnu je bio da ostvarim neki business i da imam nesto kapitala da mogu dici kredit na osnovu njega i jos vise uloziti kad bude krenulo kako treba. Jednostavno radi trackrecorda, kao sto to inace funkcionise u raznim drzavama..

Danas to sve pisem kao PROPALO, jer u drzavi poput Bosne dosta toga treba da se promijeni da bi se moglo na taj nacin razmisljati. Iz inostranstva kad saljes, transakcija novca traje oko 4 radna dana, na racun stignu bez problema i banka ih zatim veze a ti sav sretan sto je to tako sve jednostavno..

Ali nakon godinu ipo kad dode taj dan i zelite da vratite taj isti novac, SIPAK!

Zamislite osjecaj kad morate skoro godinu dana da cekate, tj. ja licno cekam od decembra prosle godine da mi se vrati novac. Ne zelim ga CASH, zelim ga na svoj Svedski racun, jer je na bijelo novac zaradjen. Dzaba poznanstvo, dzaba direktori koji su od povjerenja, dzaba sto znate da to nikako nije uredu, i da ne treba trajati toliko vremena da se VRATI TAJ NOVAC. Zivce sam izgubila ne radi novca, nego od tog bezobrazluka i muntanja, jer novac kad ti treba onda ga zelis u roku par dana, po zelji JUCE, ali kad se svako malo kaze sad je nalog poslan jos da hoce te pare stici…godinu dana…

Stvarno…

Ko koga pravi budalom? Pocnem stvarno razumiti situaciju tu u Bosni, i ljudi koji su zaposleni po bankama tu dole ocigledno misle da ako je neko u inostranstvu da ga mogu praviti budalom i vozati za nos kako god zele. Ko jos vjeruje u te prosto djecije price da se nalozi salju skoro godinu dana a da novac nikad da stigne?

Nadam se u buduce da ko god pomisli da ulaze ili da drzi svoju ustedjevinu na racunu u Bosni, da prije toga googla i dode do mog posta, pa da makar procita moje iskustvo i da skonta koliko je to losa ideja.

Odlucila sam da idem do srzi s ovim. Ovo je definitivno material za novina.

S ovim iskustvom sto ja imam nebi nikom preporucila da ikad vise stedi ili da stavlja pare na stednjoj knjizici u Bosni. Ako se za to odlucite, nemoj te nikad stavljati vise novca nego sto mozete da izgubite.

Ja sam inace otvorena za nove ideje i misli, ako mi neko moze objasniti i naci dovoljno argumenata zasto ipak ulagati i stediti novac u Bosni ja cu ih rado poslusati…mozda je nekim ljudima taj razlog kristalno jasan….meni DEFINITIVNO NIJE…

 

PS. Izvinjavam se za sve gramaticke greske u ovom postu i opsto na blogu, ako nesto nije korektno napisano slobodno me ispravite a ako vam nesto nije jasno slobodno upitajte ?

Cemu sva borba?

Od samog rodjenja pocinje ta borba, bore se roditelji, borimo se mi.
Zivot se svodi na to kako preziviti i kako nauciti djete da prezivi i da “uspje”.
Borba pocne, od vrtica idemo dalje u skolu, iz skole na fakultet.
Zavrsi se fakultet dode borba za poslom, na poslu nepravda, borba za opstanak, borba za visu platu, borba za neku karijeru.
Na privatnom planu, borba za osvajanje srca, ko osvoji taj je pobjednik ko ne osvoji samac bude.
Osnujes/neosnujes familiju, dobijes/nedobijes djecu, borba se nastavlja.
Borba za opstanak, borba za ljubav, borba za lovom…
Neki po nesreci imaju dodatni zdravstveni borbi, nepravda.
I tako to sve ide u krug, sve vise obaveza, nakraju si toliko pun obaveza da sam sebe izgubis.
Pocinjes se pitati cemu sva borba?
Cudni smo mi ljudi…

Postanes mrtvohladan, skoro pa ti sve svejedno, jer ne vidis poentu, i svrhu svega.
Vidis da je sve prolazno, ljudi na koje si navikao kroz zivot nestaju. U trenutku sto je zabavno, nakon nekog vremena malo sta znaci, nekad nakon par minuta a nekad nakon par godina.

Koliko vremena s nekim ljudima provedemo, da bi nakraju se samo odstranili i stranci postali. Godine prodju bez da se cujes i vidis, kao da se nikad niste druzili i poznavali.
Svako se mijenja, a i da se ne zelis mijenjati, oko tebe se sve mijenja, tako da ispadnes iz kolosijeka. Htjeo ne htjeo ces se puno puta u zivotu razocarati.

Zatim, what´s the point…somebody please tell me…:)

Posljedna volja

Dakle posljedna volja od mog pradjeda, napisana 6.okt 1910 godine.

Lijep i drag osjecaj kad se nadje nesto koje se vec duze vrijeme trazi ili razmislja gdje moze biti. Mislim da je to problem vecina nas da toliko dokumentacije i slika imamo i samo slazemo na hrpu, da nakon 20 god. se ne mozemo nikako snaci. Nit znamo gdje je koja slika/snimak, nit na kojem harddisku. Ja sam ljetos prebacivala sve svoje harddiske na jedan cloud sto ima neograniceni prostor, i ostao mi je samo jedan harddisk koji nikako ne mogu da prebacim jer je ostacen. Tu su mi najvazniji dokumenti jer mi je to najnoviji harddisk bio.
Dakle ipak nakraju ispadne da je najbolji nacin the old way raditi, ispisati sve dokumente i albume puniti slikama. Jedino na taj nacin se moze produziti rok i sacuvati sljedecoj generaciji, kao sto je moj pradjed Hadzi Husnija uradio 😉

Personalni trener Vedad Smajlovic

Mozda ste se i vi kao ja odlucili za malo zdraviji lifestyle ili da sljedeceg ljeta nemorate uvuci stomak i ustrucavati se na plazi..:))

Ukoliko zelite tu promijenu i da se date u zdraviji zivot i zapocnete transformaciju tijela, najbolje vrijeme da pocnete bi bilo danas.

A gdje i kako poceti?!

Moje misljenje je da ako vec zelite optimalan rezultat i ozbiljno se posvetiti necemu i ujedno nauciti kako treba, onda izaberite nekog kome je to profesija i ko se profesionalno bavi s tim. Najjednostavnije vam je kontaktirati Vedada, i za pocetak dogovoriti jedan sastanak.

Za mene je birati personalnog trenera isto kao birati kod koje frizerke da idem na frizuru, ako postoje dvije a ne razlikuje se toliko u cijeni, izabrala bi najvjerovatnije onu koja bolju frizuru ima, i koja drzi do sebe, u nadi da i od mene neko cudo napravi…:D

Carpe Diem 🙂

 

 

Putovanja i nova poznanstva

Ljepota kad se putuje je da se jako puno ljudi upoznaje, sto vise putujem sve vise interesantnih ljudi i zivotnih prica cujem..:)

Zadnji put sam putovala za Sarajevo. To je bilo jedno kratko putovanje koje je trajalo od 13-17. septembra, ali ipak dovoljno dugo da bih se dosta stiglo odraditi. Ovaj put sam putovala s jednom prijateljicom koja je Kolombijanka i koja je spontano odlucila da s mnom ide. Ja mislim da cak nije znala gdje je Sarajevo, jer tokom leta je komentarisala kako jedva ceka da stignemo da se mozemo kupati. U njenoj glavi je Sarajevo bilo neko mjesto pored mora, a septembar mjesec znaci da je prilicno toplo i da cemo moci se suncati, kupati i uzivati. Pa donekle je tako i bilo, samo sto smo kupanje na plazi zamjenili za kupanje pod tusem…haha.

Ovog putovanja su mi dvije osobe paznju privukle. Vedad, jedan jako ambiciozan fitness personal trener, a druga je Emina, jedna zena koju sam upoznala u avionu i s kojom sam dozivila horor let nazad do Stockholma..:S

Dosta ljudi ne vide ljepotu novih poznanstava. Neki cak kazu da imaju dovoljno prijatelja, sta ce im koji vrag jos jedan, kad ni za ove stare prijatelje nemaju vremena.

Ja pokusavam svaku osobu gledati kao jedno znanje. Jer svaka osoba je unikatna i nikad se ne zna sta se krije u njoj. Na svijetu ne postoje dvije osobe koje su kopije jedne druge, slicna DA ali kopija NE. Uvijek polazim od toga da svaka osoba ima to nesto koje te moze nauciti, samo treba biti dovoljno znatizeljan 🙂

Do sljedeceg pisanja 🙂

Pitka voda u Sarajevu

Iako sam vec skoro sedmicu dana zdravstveno u losijem stanju, probudila sam se s nekom novom motivacijom i odlucila da ce ovaj dan biti dobar. Od dana nista vise neocekujem nego da odem do doktora, da jedem i da radim samo ono sto me cini zadovoljnom 🙂 Projekat na kojem bih stvarno trebala raditi nek ceka, zdravlje je ipak No1. Ili je ovo samo jos jedan izgovor samo da ne radim to sto trebam…we´ll see 😉

Lekcija sedmice je da sljedeci put kad odem u Sarajevo ne pijem vodu iz cesme…

So be it 🙂

Follow

Follow this blog

Get every new post delivered right to your inbox.

Email address